Nazvati Flanaganov film savršenim bilo bi uistinu pretjerano, no ne sumnjam kako će vas u konačnici fino dirnuti, rasplakati, nasmijati, a možda i rasplesati.
Kako sam već najavio prošlog tjedna, domaći kinematografi su se nakon premijernog prikazivanja distopijskog trilera ‘’The Long Walk’’ pobrinuli za još jednu audiovizualnu ‘porciju’ Stephena Kinga i to kroz adaptaciju njegove istoimene kratke priče ‘’The Life of Chuck’’.
Svi oni upućeniji u rad navedenog literarnog horor meštra dobro znaju kako se u hrpetini knjiga i priča koje neumorno štanca već impresivnih šest desetljeća (!), nalazi i jedna fina količina malih, životnih i dirljivih priča i unatoč njegovom neupitnom doprinosu horor žanru, upravo potonje navedene smatram i svrstavam među njegove najbolje.
Jedna od takvih je bez imalo sumnje i ‘’The Life of Chuck’’, kratka priča koja se našla u zbirci ‘’If It Bleeds’’ objavljenoj ne tako davne 2020. Njezine se adaptacije pak primio prominentni TV i filmski autor Mike Flanagan, a je li uspio ponoviti Kingovu magiju/filozofiju ili je pretjerano ‘zašećerio’ otkrit ću vam nakon par rečenica o samoj radnji.
Film je podijeljen u tri čina počevši posljednjeg i smrti misterioznog Charlesa “Chucka” Krantza (Tom Hiddleston), odnosno, skorašnje apokalipse u kojoj su se među ostalima našli i učitelj Marty (Chiwetel Ejiofor) te njegova bivša supruga Felicia (Karen Gillian).
Drugi čin nas radnjom vremenski vraća devet mjeseci unatrag gdje susrećemo odraslog Chucka kad nakon pohođenja konferencije računovođa biva privučen ritmom bubnjeva ulične sviračice Taylor (Taylor Gordon). Ugledavši zanesenog Chucka, Taylor mu demonstrira sav svoj bubnjarski talent na što on iznenada započne plesati posred ulice, a potom u taj ludi ritam uključi i prolaznicu Janice (Annalise Basso), djevojku koju je tek nekoliko trenutaka ranije ostavio dečko.
Kroz prvi čin pak upoznajemo mladog Chucka u dobi od sedam (Cody Flanagan), jedanaest (Benjamin Pajak) i sedamnaest godina (Jacob Tremblay), njegovo odrastanje, odnos s voljenom bakom Sarah (Mia Sara) i djedom Albijem (Mark Hamill), učenje plesa, prve simpatije, ali i misterijem tavana u kojem se krije tajna čitavog svemira…
Tek što je 2020. u knjižare izbacio svoju, u uvodu spomenutu zbirku kratkih priča, ona o ‘Chuckovom životu’ je promptno upala u oči slavnom redatelju Darrenu Aronofskom, no u borbi za njezinom adaptacijom najuporniji je bio Mike Flanagan, autor koji se kroz uspjele ekranizacije knjiga ‘’Gerald’s Game’’ i ‘’Doctor Sleep’’ profilirao kao veliki fan i znalac Kingovih djela. Što ga je toliko privuklo ovoj atipičnoj Kingovoj priči?
Paaa… nekoliko je razloga.
Kako je Kingova zbirka objavljena u samom začetku pandemije COVID-a, Flanagana je posebno emocionalno pogodila priča o Chucku koja rezonira potencijalni smak svijeta.
Sve intenzivnije osjećaje tjeskobe i neizvjesnosti ipak je nadvladao optimizam jer ne mora sve, pa niti sam nestanak svijeta, izgledati tako crno i depresivno.
Adaptaciji ga je posebno privukla i ona humana, dirljiva strana priče koja slavi život, ljubav, smisao svega. Priča koja kazuje o onom što ostaje iza nas.
Flanagan je također s ovakvom toplom pričom želio svojoj djeci (njegov vlastiti sin Cody u filmu tumači sedmogodišnju varijantu Chucka) ostaviti nešto važno i trajno, ali i pozabaviti se nekim značajnim temama poput smrti, prolaznosti života, stvarima/ostavštinom koje ostavljamo za sobom.
Kratku Kingovu priču je podosta proširio, obogatio, ponekad melodramatski i suviše zašećerio (barem po mojem guštu).
Kroz nelinearnu strukturu, film pojačava osjećaj refleksije na život glavnog protagonista (Hiddleston posebno oduševljava u plesnoj sekvenci) i to kroz niz pamtljivih iskustava i događaja koji su ga definirali kao osobu. Naravno, Chuckov život u mnogočemu simbolizira i živote sviju nas. Sve naše mane i vrline, složenost i vrijednosti.
Većinu obrađenih tema Flanagan slaže majstorski, ali isto tako često zna odlutati u vode nepotrebne sladunjavosti i pretjerane sentimentalnosti. Isto tako, koliko god je besprijekorno obradio Chuckove formativne godine, jako malo saznajemo o njegovoj odrasloj varijanti i misteriji koja okružuje njegov lik.
Neovisno o navedenim boljkama, Flanagan je učinio poprilično dobar posao koji ostavlja dobar okus u ustima, publičan i topao film. Tom dojmu je dakako uvelike doprinijela i pomno probrana glumačka ekipa, kako od različitih tumača naslovnog lika, preko onih brižne bake i djeda (jedna od uvjerljivo najboljih glumačkih izvedbi Marka Hamilla) pa sve do sporednih protagonista (izdvojio bi duhovitu sekvencu roditelja Josha u interpretaciji uvijek sjajnog Davida Dastmalchiana koji se tijekom roditeljskog sastanka učitelju Martyju požali kako je nadolazeća apokalipsa okrutna jer uz raskid sa suprugom sad više nema niti Internet putem kojeg je utješno mogao gledati ‘Pornhub’).
Nazvati Flanaganov film savršenim bilo bi uistinu pretjerano, no ne sumnjam kako će vas u konačnici fino dirnuti, rasplakati, nasmijati, a možda i rasplesati.
OCJENA:4/5
