Čudna je biljka taj famozni njujorški redatelj Darren Aronofsky. Od konca 90-ih naovamo, uglavnom je plivao mimo snažnih studijskih struja, stvarao i brisao granice filmske umjetnosti, mahom izazivao kontroverze i šokirao publiku, a sad se na iznenađenje mnogih pojavio s posve atipičnim ostvarenjem kakvo bi u pravilu vezivali uz imena jednog Quentina Tarantina, Guya Ritchieja i sl. im klonova. Kako se snašao, dajem vam na znanje dočim kratko prođemo kroz radnju njegova noviteta ”Caught Stealing”.
Caught Stealing (2025)
Režija: Darren Aronofsky
Uloge: Austin Butler, Regina King, Zoë Kravitz, Matt Smith, Liev Schreiber, Vincent D’Onofrio, Benito Martínez Ocasio, Griffin Dunne, Tonic, Carol Kane…
Žanr: Kriminalistički, komedija, triler
Trajanje: 107 min.
Hank Thompson (Austin Butler) je nekoć perspektivni bejzbolaš kojem je nemili događaj pomrsio planove i u potpunosti izmijenio život te ga doveo u New York gdje već dulje vrijeme radi kao barmen kod osebujnog Paula (Griffin Dunne). Vrijeme, a i psihičke rane ‘liječi’ litrama alkohola i poluozbiljnom vezom s empatičnom Yvonne (Zoë Kravitz), no stvari pođu po krivom kad ga ekscentrični susjed Russ (Matt Smith) zamoli da mu pričuva mačka Buda (Tonic) dok se on vrati iz posjete ocu koji je pretrpio moždani. Činjenica da i ne ljubi osobito mačke nije ništa spram problemima koji će mu u potrazi za Rossom priuštiti ruski mafijaši predvođenim Portorikancem Coloradom (Benito ‘Bad Bunny’ Martínez Ocasio). Na njegovu žalost, pravi problemi tu tek započinju…
Poznat prvenstveno po svojim emocionalno iscrpnim, turobnim i teškim filmovima (”Requiem for a Dream”, ”The Wrestler”, ”Black Swan”…), Aronofsky se odlučio za svojevrsni kreativni predah i bijeg u klasični eskapizam. Tako energičan i zabavan materijal pronalazi u romanu ”Caught Stealing” Charlieja Hustona, prvom iz trilogije koja prati avanture antiheroja Hanka Thompsona. Aronofskog je adaptaciji privukao vibrantan Hustonov pristup, svojevrstan spoj punk rock energičnosti i neo noira, kao i nemjerljiva porcija crnog humora. No, kako to često biva kod adaptacija, materijal na stranicama knjige i onaj viđen na velikom platnu ne šire jednako zaraznu priču. Unatoč činjenici da se scenarija primio sam autor knjige, cjelina je u konačnici ispala posve kaotična i neujednačena.
Aronofsky se svojski potrudio uloviti duh New Yorka tamo potkraj 90-ih (op.a. radnja se događa 1998., taman negdje u vrijeme kad je redatelj predstavio svoj dojmljivi debitantski film ”Pi”) premda tu istu autentičnost razigrano razbija internim forama poput ubacivanja glazbe fantastičnog neo-punk sastava ‘Idles’ (uz Roba Simonsena su i zaslužni za sam soundtrack filma) što je najvidljivije tijekom prizora mijenjanja postaja na radiju. ‘Idlesi’ dakako u tom periodu nisu niti postojali, ali njihov doprinos samom filmu je itekako upečatljiv posebice kroz frenetičnu sekvencu u kojoj Butlerova Thompsona ulicama šarenog New Yorka natjeravaju židovski kriminalci, braća Drucker (odlični Liev Schreiber i Vincent D’Onofrio).
Inspiraciju za ritam i atmosferu, Aronofsky izvlači iz tematski i žanrovski podosta sličnih kult naslova poput Scorseseova ”After Hours” (poveznica s tim pomalo zaboravljenim filmom je prisutna i kroz angažman glumca Griffina Dunnea, ovdje nepropoznatljivog u ulozi otkačenog vlasnika bara – Paula) ili pak mentora Stuarta Rosenberga i njegovu gangstersku krimi komediju ”The Pope of Greenwich Village”. No tu dolazimo i do određenog problema. Uz sve navedene filmove kao i neizbježnu usporedbu s uradcima u uvodu spomenutih autora, Aronofsky ne nudi mnogo novog. Stvari iznad površine ponajprije drži jako dobar glumački ansambl predvođen fantastičnim Austinom Butlerom kroz tumač dopadljivog lika koji uz borbu s vlastitim demonima, glupošću (neobjašnjivo tvrdoglavo odbija gangsterima uručiti ono što traže) i alkoholizmom jednostavno nema sreće iliti kako bi mi kolokvijalno rekli, prava je pegula.
Ostatak ansmabla je također manje-više pogođen (Matt Smith i ‘irokeza’ zaslužuju poseban film) izuzev Regine King koja para uši loše kopiram njujorškim naglaskom i neuvjerljivog repera Bad Bunnyja. A kad smo već kod glumaca, moram svakako istaknuti i super kul mačka Tonica u ‘ulozi’ Buda kojeg Butler vucara sa sobom dobrim dijelom filma. Sama priča je klasični žanrovski hibrid u kojem se Aronofsky nerijetko gubi ne znajući ni sam želi li naglasak ostaviti na crnom humoru ili napetosti i adrenalinu. Na kraju balade, ”Caught Stealing” je solidna razbibriga koju nećete trajno upamtiti, ali nekako sam od ovakvog kalibra redatelja priželjkivao puno više.
OCJENA: 3.5/5