Vjerujem kako će vas ‘’Weapons’’ nakon gledanja itekako potaknuti na razmišljanje, a možda čak i na reprizu tog neobičnog gledateljskog iskustva.
Zvučat ću poput kakva papagaja na ecstasyju, ali moram još jednom ponoviti kako većina najoriginalnijih i ponajboljih novih filmova iz ‘tvornice snova’ stižu upravo iz krvavih voda horor žanra.
Nije to nikakav trend ili ne daj Bože – preferencija potpisnika ovih redaka već gola činjenica.
Iz godine u godinu neminovno svjedočimo sve većem broju izuzetno osmišljenih i napose realiziranih hororaca koji, servirajući nam standardne porcije straha i napetosti, služe i kao vrhunska platforma za širenje kojekakvih plemenitih, ponekad i subverzivnih ideja, poruka i dubljeg značenja. I prije negoli je njegov najnoviji film stigao u kina, mnogi su od tvorca izvanrednog ‘’Barbariana’’ – Zacha Creggera opravdano iščekivali novo žanrovsko čudo, a ovaj je itekako opravdao njihovo povjerenje. Dame i gospodo, predstavljam vam – ‘’Weapons’’!
Kad jedne noći u 2:17h netragom misteriozno nestane sedamnaest od ukupno osamnaest maloljetnih učenika, šokirana i zbunjena zajednica, prvenstveno roditelji nestale djece – traže krivca. Prst prvo upiru u njihovu učiteljicu Justine (Julia Garner), mladu ženu koja se tek nedavno doselila u gradić Maybrook i koja pokušava za sobom ostaviti ružnu prošlost.
Najglasniji u njezinoj osudi je Archer (Josh Brolin), sredovječni vlasnik građevinske tvrtke koji se nikako ne može oporaviti od nestanka voljenog sina i koji sve manje ima strpljenja po pitanju policijskog provođenja istrage. Uz Justine i Archera, na pragu raskrinkavanja misterije spletom okolnosti se nađu i policajac Paul (Alden Ehrenreich) te nepopravljivi narkoman James (Austin Abrams).
Ono što će otkriti nadilazi i njihove najluđe snove ili bolje rečeno, noćne more…
Još se nisu u potpunosti niti slegli dojmovi oko senzacionalnog uspjeha njegova ‘’Barbariana’’, a Zach Cregger se već ozbiljno primio rada na scenariju za svoj idući film. Ideja i inspiracija nije manjkalo (valja tu navesti i remek-djelo P.T. Andersona ‘’Magnolia’’), no sve je nekako pokrenula tragična smrt njegova prijatelja, komičara Trevora Moorea. Cregger je znao da želi napraviti pravi horor ep, ali uz dodatak intimne atmosfere prožetom tugom, samoćom, gubitkom voljene osobe i traume.
Naravno, njegov komedijaški genij je kao i uvijek ‘čučao’ negdje u primislima i čekao svoju priliku, a Cregger je znao kad i kako prikladno ubaciti crnohumorne segmente u inače uznemirujuću priču.
Već je i s tim savršenim ‘blendanjem’ žanrova uključujući dakako i ‘sastojke’ psihološke drame, misterije i nadnaravnog bio na pola puta od svojeg zacrtanog cilja, a da bi nam dodatno ‘začino putovanje’ odlučio je pribjeći rašomonskom tipu narativa.
Za neupućene, istu priču opetovano pratimo iz različitih perspektiva određenih protagonista i to: učiteljice Justine, neutješnog oca Archera, policajca Paula, narkomana Jamesa, a na kraju i dječaka/učenika Alexa. Gdje nas na ovom ludom filmskom putu vode svi ti likovi, neću vam otkriti, ali spremite se za savršen spoj šoka, nevjerice i bizarnog humora koji korača na nevidljivoj granici apsurda.
U maniri najvećih majstora žanra, Cregger znalački diktira ritmom i formom. Vrhunski osjeća atmosferu i vješto koketira s prizorima humora, napetosti, nelagode i osobne drame, a isto tako je i svjestan potencijala glumačkoga ansambla s kojima raspolaže te iz njih, ali baš svakog pojedinca, izvlači maksimum.
Ne treba posebno isticati veličinu jednog Brolina ili potencijal Julije Garner, no ako već trebam izdvojiti nekog, onda ću poseban spomen izdvojiti za često nepravedno osporavanog Aldena Ehrenreicha kao policajca Paula koji je poput Justine emocionalno rastrgan između mračne prošlosti i nove prilike, odnosno, fenomenalnog Austina Abramsa u ulozi tragikomičnog narkomana Jamesa.
Eh da, moram posebno izdvojiti i jednu veteranku imena Amy Madigan koja je ovdje pružila jmožda i ulogu karijere, no ne smijem vam reći koju.
Što se tiče samih poruka koje film direktno ili pak indirektno promiče (op.a. sam autor je naglasio kako je ovo film otvoren za različita tumačenja i kako publici prepušta taj gušt), ima ih uistinu mnogo, a svakako je prisutna i raznorazna simbolika.
Primjerice, Archerov sin se zove Matthew iliti po naški Matej i nije slučajna noćna ura u kojoj su djeca nestala, ali neću vas sad opterećivati religioznom alegorijom ili se referirati na sam naslov i stanje djece (a i nekih odraslih) u kojem su se našla već ću zadržati tu mistiku vama na otkrivanje.
Ovo je prije svega film koji se bavi emocionalnom istinom koja namjerno nadilazi određena racionalna objašnjenja ili scenarističke rupe koje je autor također namjerno razbacao samim filmom.
Vjerujem kako će vas ‘’Weapons’’ nakon gledanja itekako potaknuti na razmišljanje, a možda čak i na reprizu tog neobičnog gledateljskog iskustva. I da, moram istaknuti i kako samog fizičkog nasilja nema nešto pretjerano, no kad je prisutno, tada je grafički eksplicitno i krajnje uznemirujuće.
Je li kvalitetom i sveukupnim dojmom nadmašio nedavno opjevani ‘’Bring Her Back’’?
Pitanje je na mjestu. Odgovor težak.
Osobno sam u oba pronašao mnogo razloga za divljenjem i jamstvo kako horor žanr trenutno prolazi kroz jedan izuzetno plodan period. Kinematografi nam ne daju dovoljno vremena za žanrovski predah jer se na njihovom programu našao i dosta hvaljeni body horor ‘’Together’’, no o njemu nekom drugom prilikom.
Biti će svakako zanimljivo popratiti i Creggerov ‘reboot’ ‘’Resident Evila’’ koji nam u kina stiže iduće godine. Do tad svakako uživajte u ovoj žanrovskoj poslastici.
OCJENA: 5/5
