sedmi pečat

Late Shift: Dajte im svo zlato ovog svita! 

‘’Late Shift’’ možda i starta poput kakve bolničke sapunice, ali do kraja se transformira u jedno moćno djelo koje će vam se još dugo zadržati u mislima

Vjerujem kako nisam usamljen u izjavi koja kazuje neke doista poražavajuće činjenice u (pre)čestim susretima nas smrtnika sa zdravstvenim ustanovama i njihovim osobljem, ali život je nerijetko takav – nepredvidljiv, stresan i izazovan.

Kad bolest pogodi tebe ili tvoje bližnje, zdravlje, pa čak i život si prinuđen staviti u ruke osoba kojima je to poziv i sveta odgovornost. Ili bi barem tako trebalo biti. Kroz pusta čekanja na hitnom odjelu kao i nekim drugim bolničkim i kliničkim odjeljenjima nagledao sam se tijekom godina svakojakih ljudi, s jedne i druge strane iste bitke.  

Potrebite koji su znali otvoreno prikazati sve ono najbolje ili pak najgore od ljudi, ali i medicinskog osoblja koje je znalo biti srdačno, empatično i razumno, a s druge strane, bilo je i onih bahatih, bezobzirnih i krajnje drskih. Da nismo sami u tom neprekidnom limbu bolesti, deficita medicinskog osoblja i posrnulih zdravstvenih sustava možemo spoznati i kroz najnoviji film švicarsko-talijanske autorice Petre Biondine Volpe – ‘’Late Shift’’, ostvarenju koje će vas tijekom svojih sat i pol vremena konstantno držati na rubu sjedala i zbog kojeg ćete na kraju poželjeti vrištati od muke i tuge. 

Floria (Leonie Benesch) je mlada, vrijedna i apsolutno predana medicinska sestra zaposlena u kantonskoj bolnici u blizini Berna.

Došavši u drugu smjenu, nije ni mogla slutiti kako je očekuje jedan iznimno stresan, emocionalno iscrpljujući i rastrčan dan koji će se u konačnici pretvoriti u pravu utrku s vremenom. Pod konstantnim pritiskom uz gotovo neprekidnu zvonjavu službenog telefona i zahtjevnih pacijenata, Floria pokušava ostati profesionalna, empatična i pristupačna, ali nedostatak drugog, nasušno potrebnog osoblja počinje uzimati svoj danak i počnu se događati neke nepredviđene pogreške što je dovede do samog ruba pucanja… 

Na popularnoj filmskoj internet tražilici IMDB za ‘’Late Shift’’ je navedeno i kako je žanrovski riječ o trileru i krimiću.

Premda bi to mogla biti posve kriva smjernica za sve one koji u filmu očekuju nekakve zakrabuljene manijake koji progone svoje žrtve po bolničkim hodnicima ili primjerice kriminalce koji brže-bolje bez uplitanja policije žele zakrpati svoje rane zadobivene u kakvom obračunu, moram vas razočarati. Triler iliti napetost ovdje tvori isključivo užurbana i stresna radna atmosfera u kojoj se nalazi glavna protagonistica dok od onog ‘krimića’ nećete vidjeti niti ‘k’.  

To ipak ne znači kako u ovoj fenomenalnoj drami nedostaje uzbuđenja i napetosti. Dapače, kako sam i naveo u samom uvodu, riječ je o filmu koji će vas natjerati da gledajući ga nervozno grizete nokte i u sebi vrištite od nemoći.

Najveće drame i uzbuđenja nam priređuje sam život, više negoli plodovi nečije fikcije, a kad se uz to i emocionalno povežete s glavnim likom, e onda započinje jedno uistinu posebno gledateljsko iskustvo. 

LateShift2

Posljednji film istaknute švicarsko-talijanske autorice Petre Biondine Volpe (dio domaće publike se s njezinim radom već mogao upoznati kroz film ‘’The Divine Order’’ prikazan na Zagreb Film Festivalu prije gotovo osam godina) složen je poput kakvog napetog trilera koji vam kao ni svojoj glavnoj junakinji ne ostavlja suviše vremena za predah.

U mislima vam se automatski poslože vlastita sjećanja posjeta bolnicama i hitnim odjelima u kojima ste vjerujem nerijetko stvarali negativne slike o osoblju koje je naizgled sporo, neučinkovito i nezainteresirano. No premda je bilo i takvih slučaja, velika većina njih svakodnevno prolazi kroz prave traume dok pokušava udovoljiti svakom pacijentu, pomoći mu i empatično ga podržati. 

Volpe nas uz ‘’Late Shift’’ odvodi iza kulisa takvog posla. Ukazuje nam kako je ovo plemenito zvanje postalo velika potreba i kako mnogi mladi ljudi više jednostavno ne mogu podnijeti takav pritisak. Iz godine u godinu, medicinskih sestara, ali i ostalog osoblja je sve manje i manje zbog čega prijeti apsolutni kolaps zdravstva, kako kod nas, tako i razvijenijim zemljama poput jedne Švicarske.

Povrh svega, među ljudima sve više nedostaje razumijevanja za taj sverastući problem, a tko im je uvijek prvi na udaru – medicinske sestre! 

Kako bi stvorila što bolju sliku o tim ljudima i svakodnevnim problemima s kojima se susreću, Volpe je svoj film izložila na jedan posve realan način, gotovo u stvarnom vremenu, a velika zadaća je dopala i njezinu heroinu Floriju koju tumači jedna od najperspektvnijih europskih glumica današnjice, briljantna Leonie Benesch (mnogi su je vjerujem upamtili po ulozi učiteljice u psihološkoj drami ‘’The Teachers’ Lounge’’ ili primjerice prošlogodišnjoj povijesnoj triler drami ‘’September 5’’).  

Kroz tumač sestre Florije ona poput kakve pčele radilice trči iz hodnika u hodnik, od sobe do sobe, od pacijenta do pacijenta pokušavajući svakog zbrinuti, a njima uistinu treba konstantna pomoć jer je manje-više riječ o terminalno oboljelim osobama.

Ako se ne varam, riječ je o pacijentima na gastroenterološkom odjelu, a vjerujem kako mnogi znaju kroz kakve tegobe ljudi oboljeli od tih zloćudnih bolesti prolaze. Svaka facijalna ekspresija ili pogled Leonie Benesch govore više od tisuću riječi, a promatrajući je kako stručno obavlja posao jedne vrsne medicinske sestre, možete promptno zaključiti kako se za ulogu pripremila na najbolji mogući način. Gledajući je, jednostavno vjerujete! 

‘’Late Shift’’ možda i starta poput kakve bolničke sapunice, ali do kraja se transformira u jedno moćno djelo koje će vam se još dugo zadržati u mislima.

Jedna stvar je sigurna, nakon gledanja ćete sigurno imati više razumijevanja za nova bolnička čekanja i situacije kroz koje se ove divne žene/ljudi svakodnevno ‘koprcaju’. Obavezno pogledati!  

OCJENA: 5/5

Iz naše mreže
Povezano
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@ezadar.hr ili putem forme Pošalji vijest