Holivudska industrija snova ne prestaje s crpljenjem superherojskog rudnika ‘šuštavih zelenih novčanica’ premda se kvaliteta takvih ljubljenih eskapada neminovno počela srozavati.
To ipak nije zaustavilo čelnike Warner Bros.-a i DC-a u novoj ofenzivi na rivalski Marvel s njihovim najjačim adutom (uz Batmana, naravno) – čovjekom od čelika iliti Supermanom. Svima znani izvanzemaljac s nevjerojatnim moćima i bizarnim okusom za odijevanje (sirotanu su ponovno navukli ‘mudante’ preko tajica), ovih je dana sletio i u domaća kina.
Nakon što je zaustavio ratnu invaziju Boravije na susjednu im zemlju – Jarhanpur, Superman (David Corenswet) se u Metropolisu sukobljava s razornim Maljom Boravije (zapravo, zamaskiranim Ultramanom) i biva po prvi put u svojih trideset godina života na Zemlji – poražen.
Zahvaljujući psu svoje rođakinje, Kryptu, Superman se oporavi u svojoj ‘Tvrđavi samoće’ smještenoj na Antarktici, sve kako bi se ponovno vratio u Metropolis na novi okršaj. Međutim, on ne zna kako je sve to bila diverzija super zločinca Lexa Luthora (Nicholas Hoult) koji nastoji pronaći bilo kakve inkriminirajuće dokaze uz koje će ga moći blagoslovom američkih vlasti i ukloniti. To se i dogodi kad Luthorova plaćenica ‘Engineer’ (María Gabriela de Faría) u tvrđavi samoće pronađe oštećenu snimku u kojoj Supermanovi roditelji otkriju zašto su ga zapravo poslali na Zemlju…
Uhhh… ovdje ima toliko zapetljane radnje i likova da sam se svojski namučio kako bih vas kroz par kratkih crtica barem malčice uvukao u djelić sadržaja koje je nadobudni James Gunn razbacao na sve strane unutar dva (i par minuta) sata trajanja ovog spektakla.
Napisati išta više bilo bi apsolutno suvišno, ako ne i nepotrebno ukoliko niste fanovi stripa o ovoj superjunačini, i to mislim, tvrdokorni fanovi. Ima li vam smisla pripovijedati i o čitavoj ‘trakavici’ koja se više godina vuče uz produkciju ovog ultra skupog pop-corna?
Vjerojatno i ne, no bit ću ipak informativno jako kratak za sve neupućene. Nakon neslavnog raspada Snyderovog ‘DCEU-a’ (op.a. DC Extended Universe) projekta, čelnici studija i Warner Bros.-a su u utrku za Marvelom odlučili krenuti ispočetka.
Zack Snyder je dobio ‘pedalu’ zbog svojih ‘premračnih’ i ne pretjerano profitabilnih vizija slavnih junačina, a zadaća oživljavanja njihova filmskog života povjerena je ‘prebjegu’ iz rivalskog Marvela, Jamesu Gunnu (za one koji ne znaju, riječ je o čovjeku zaslužnom za fantastične ”Guardians of Galaxy” nastavke).
Ovaj u samom startu doduše i nije imao toliko velike ambicije te se nije želio ‘baciti na glavu’ s tako velikim projektom kao što je Superman već je teritorij ‘opipao’ uz manje zahtjevni ”The Suicide Squad” (2021.) (op.a., ne brkati s onim Ayerovim sranjem iz 2016.), i ta se strategija pokazala iznimno mudrom. Publika i kritika su bili oduševljeni, zarada poprilična i to je bilo i više nego dovoljno da čelnici obaju spomenuta studija Gunna dočekaju kako kakvog ‘Mesiju’ uz kojeg će Marvel konačno svrgnuti s trona stripovskih adaptacija. I tu polako stižemo do Supermana.
Isprva se govorkalo kako će unatoč gašenju Snyderova projekta ‘crveni plašt’ još jednom odjenuti briljantni Henry Cavill, razmišljalo se i radilo na više varijanti takvog scenarija, a onda – šok! Hvala na usluzi gosp. Cavill i doviđenja, krećemo od početka.
Mnogi su takvu odluku dočekali s enormnom količinom gorčine. Neki su čak glasno zazivali i povratak od većine omraženog Snydera, ali Gunn je imao apsolutnu produkcijsku podršku i blagoslov, zbog čega su si svi morali pregristi jezik i čekati premijeru da ga ‘prikladno pokopaju’.
Njegovim strogim kritičarima i fanovima Cavilla i Snydera, dobar vjetar u leđa je dao i angažman malo znanog Davida Corensweta. -Tko je sad kvragu taj Corenswet? Pa taj djeluje kao neki Cavill s Temua.
– Redali su se zlobni komentari, no Gunn nije niti trepnuo. On je dotičnog zapazio u hororcu ”Pearl” i zaključio kako momak ima sve potrebno za njegovu viziju Supermana. A kad kažem njegovu, uzmite to s rezervom. Gunn je prilikom žvrljanja scenarija posegnuo duboku u škrinju Supermanove bogate stripovske ostavštine. Inspiraciju je dobrim dijelom povukao iz serijala ‘All-Star Superman” Granta Morrisona, ali i epizodama iz ‘campy’ ere 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Rezultat? Dobronamjerna dvosatna pop-corn budalaština.
Osobno sam nostalgijom, a vjerojatno i generacijski, čvrsto vezan uz ovog junačinu u crvenim mudantama, isto kao i uz Burtonovog ‘Batmana’, ali moram otvoreno priznati kako iz kino dvorane nisam izašao osobito impresioniran.
Gunn je možda promijenio ‘tim za kojeg igra’, ali ne i svoje navike. Sve fore, nabacivanje desetaka znanih i malo znanih likova, stilske i kreativne značajke viđene u spomenutim ‘Guardiansima’, a kasnije ‘The Suicide Squadu’, on gura i ovdje. Film jest zabavan, no ima i trenutaka kad je zamoran, patetičan i djetinjasto krajnje naivan. Čovjek od čelika nerijetko ostavlja dojam podjednako blentave kopije ‘Gurdians of Galaxy’ Starlorda, a taj dojam Gunn pojačava uz kadrove s dobrim-lošim CGI psom – Kryptom (gledajte ga kao neku inačicu Groota). Na trenutke sam u nevjerici pomislio kako gledam campy ‘Batman’ seriju iz 60-ih. Nedostajalo je određenim prizorima makljaže samo još ono ispisivanje urnebesnih stripovskih KPOW, BOOM i SWOOSH bedastoća.
Svašta je Gunn tu nabacao. Uz navedeni humor koji je, ruku na srce, nerijetko potpuno promašen, i neizostavnu romantiku između Clarka Kenta/Supermana i Louis Layne, autor je kroz tipično površan superherojski materijal provukao i neke ozbiljne teme poput migrantske politike (kud ćeš boljeg ambasadora te priče od izvanzemaljca Supermana) ili ratne invazije pokrenute zbog prisvajanja teritorija (šifra, Rusija-Ukrajina, Izrael-Palestina), no uz tolike popratne budalaštine, teško je takve stvari ozbiljno apsorbirati. Naravno, tu je i ta za Gunna neizostavna šarena galerija likova za koje će, ponavljam, znati isključivo najtvrdokorniji strip fanovi (op.a., hajde, iznimka je eventualno Green Lantern kojeg je prije petnaestak godina filmski ‘unakazio’ Ryan Reynolds), što će dodatno zbuniti širu publiku.
S druge strane, vjerujem kako će mnogima biti zabavno gledati našeg Zlatka ‘Kiću’ Burića u ulozi beskrupuloznog predsjednika agresorske Boravije koji poput ostalih stanovnika te fiktivne države, zamislite, priča hrvatski! Što se pak tiče glavne glumačke podjele, osporavani Corenswet je čisto solidan u ulozi superherojske dobričine.
Nicholas Hoult kao briljantni sociopat Lex Luthor istinski pokušava, ali i ne uspijeva zasjeniti svoje prethodnike Genea Hackmana i/ili Kevina Spaceya (očajnog Jesseja Eisenberga neću niti spominjati) dok su svi ostali manje-više gledljivi (tu je i neizostavan niz cameo nastupa poput onog Johna Cene kao Peacemakera, Bradleya Coopera kao Jor-Ela i sl.)
Sve u svemu, Gunn je definitivno nanovo donio šarenilo, sladunjavost i pretjeranu dozu budalaština u Supermanov svijet, a koliko će to pušiti šira publika, znat će se jako brzo. Osobno sam unatoč svima manama više uživao u ozbiljnijim Snyderovim pokušajima. Kako bi povratio uloženo (op.a. uz nekih 220 milijuna budžeta i još toliko produkcije), Gunnov film će morati okrenuti barem 700 milijuna dolara kako bi ga se moglo prikazati profitabilnim. Naravno, o navedenim brojkama će ovisiti i daljnji DC/Warner Bros. projekti, a njih je za sada najavljeno barem desetak!
OCJENA: 3.5/5
