Temperature se penju, a koncentracija pada. Ako do sada niste otkrili opićenu Veroniku Raimo, vrijeme je da se to promjeni.
Ovim putem ljubazno vas molim da odbacite sve literarne predrasude, nabijete na nos neke cool naočale za sunce, odnosno, protiv sunca, natočite si omiljeno piće i prepustite se urnebesnoj talijanskoj autorici, nagrađenoj za knjigu godine.
Nije naodmet spomenuti ni nagradu Strega off koju dodjeljuju knjižari Italije, Strega giovanni, koju dodjeljuju mladi čitatelji. Veroficirajte se i vi uz roman Lažem kad zinem, u prijevodu Dubravke Brozović (Niente di vero).
Ova knjiga prepuna je duhovitih opaski jedne djevojke koja piše dnevnik ne kako bi zapisala svoje uspomene i zapažanja, već kako bi smjestila priču vlastitoj majci. Jer draga majka će ga sto posto pročitati!
Granice istine i laži toliko su mutne i neuhvatljive, da i sami bivate uvučeni u neki Veronikin trip, ali on je tako erotičan i humorističan, da ga jednostavno ne možete ne progutati kao čašu najboljeg osvježavajućeg pjenušca.
Okus ovog kratkog ali šarmantnog romana vrlo je ugodan, možda će se više svidjeti ženskoj populaciji, ali i ona druga imat će što naučiti!
Fragmenti se nižu brzo i dinamično, nakon svakog poglavlja kreće još jedno koje vas odmah uvlači i potiče da nastavite dalje. A Veronika ne laže da bi postigla neki vrhunski Cilj, ne, nju to samo zabavlja i na neki način održava na životu.
Njoj je u biti jako, jako dosadno.
Ljeta provodi u Apuliji, uz miris umaka i jaja u mesnoj roladi. Tu doživljava prva seksualna iskustva, ali … jako nepoželjna. Sklapa labava prijateljstva, također nezadovoljna sama sobom, pa onda i svojim okruženjem.
Veronika je nemiran duh, boem bez trunke zla u sebi, a odluke koje donosi impulzivne su i bazirane isključivo na njezinoj nepopravljivoj žudnji za svakim oblikom hedonizma.
Na faksu hoda s bratovim prijateljem, samo da bi našla način za pobjeći od kuće, jer je prelijena da se zaposli – “zamisao o bijegu uvijek je uzbudljiva, njegova provedba malo manje”, kaže.
Veronikina majka obožava sina, opsesivno se brine za njega, a Veroniku neprestano ignorira, ali isto tako, postoji ladica u koju Majka trpa dječju robicu za Veronikine buduće potomke – iako joj je Vero jasno dala do znanja da neće imati djecu! Surogat verzija kćeri pruža joj veće zadovoljstvo nego ona stvarna…
“Poklonila sam joj jednu verziju sebe namijenjenu isključivo njezinoj uporabi”, navodi Veronika opisujući zašto je pisala “fake dnevnik”.
Veronikin otac sa sobom neprestano nosi alkohol jer dezinficira sve moguće površine, ali ideju o podizanju razine osobne higijene baš i ne prihvaća.
Veronikini roditelji onaj su par koji jedno drugo ne čine sretnim ali ostaju zajedno do kraja.
Jer to se tako radi.
Veronika uživa živjeti u tuđim kućama i stanovima: “…otkrivati njihove knjige, ploče, erotske igračke, orgazme njihovih susjeda, koristiti njihove šampone, piti kavu iz njihovih šalica! Taj osjećaj otuđenosti pomaže mi da pronađem sebe.”
Veronika sumnja u samu sebe kao Spisateljicu (a i brat joj je Pisac!)
– “Ako je knjiga koju pročitaš dobra, mislim da neću biti u stanju napisati takvu knjigu. Onda zašto i dalje uporno pisati? Zašto biti USTRAJAN u bilo čemu?”
Veronikina disfunkcionalna obitelj samo je jedna od mnogih koju ste negdje i sami zapazili, oni svi imaju sposobnost sabotaže vlastitih sjećanja isključivo iz osobne koristi.
“Oduvijek smo manipulirali istinom, kao da je to neka stilska vježba, najcelovitiji izraz našeg identiteta”, piše Vero.
Nemam više što dodati osim – čitajte Veronikin dnevnik!
