U momentu ''Minecraft'' manije, malo koji film u aktualnoj kino ponudi povlači sa sobom nepregledne redove ispred blagajni, a među 'prstohvatom zaboravljenih' ili bolje rečeno, ignoriranih svakako spada i psihološki triler ''Locked''.
Je li spomenuti uopće vrijedan vaše pažnje, odnosno, odlaska u
kina, procijenite sami nakon čitanja osvrta.
Nakon što se po
tko zna koji put u životu našao u besparici zbog koje ovaj put ne
može platiti račun mehaničaru za svoj pokvaren kombi, sitni lopov
i propalica Eddie (B. Skarsgård) pokuša do lake love doći
klasičnom metodom – krađom.
Kad na jednom parkingu ugleda neobično, ali evidentno skupocjeno
SUV vozilo, Eddie kao i uvijek iskuša staru taktiku spontanog
otvaranja vrata i ispostavi se kako je vozilo ostalo otključano.
Tek što se uvukao u automobil, brzo ustanovi kako u njemu nema
nikakvih vrijednosti koje bi brzo mogao preprodati, no dočim
pokuša izaći van shvaća kako je ostao zaključan.
Kroz naredne sate on bezuspješno nastoji otvoriti vrata i
prozore, u više navrata ih i razbiti, ali to rezultira isključivo
njegovim samoozljeđivanjem.
Ubrzo mu se putem putnog računala javi vlasnik vozila, imućni
doktor William (A. Hopkins) koji mu da do znanja kako ga očekuje
jedna prava lekcija iz ponašanja… 
bi u kratkim crticama bio neki uvod u film. Što slijedi kasnije?
Paaa…, svašta i ništa. Filmove čija je radnja koncentrirana
uglavnom u jednom prostoru kojeg pak kontrolira kakav manijak već
smo više puta imali prilike gledati. Sjetite se samo prvog (i
najboljeg) nastavka hororca ”Saw” ili primjerice jako dobrog,
sad već kultnog psihološkog trilera Joela Schumachera ”Phone
Booth”.
Umjesto telefonske govornice ili trošnog WC-a napuštenog
kompleksa, naš protagonist se ovdje našao u modificiranom vozilu
ispunjenog zamkama, kamerama, bez hrane i vode. Zašto? Zato što
je stao na ‘žulj’ nad*kanom bogatašu kojem su već više puta
ukrali automobil (a i nešto mnogo gore) dok policija nije
poduzela apsolutno ništa. Imućni, ali očigledno psihički
rastrojen doktor je odlučio svoje novo vozilo pretvoriti u pravu
zamku za lopove sve kako bi im očitao bukvicu, i to na krajnje
okrutne načine, a usput se i sadistički dobro
zabavio.
Ideja je, onako, prolazna, a s druge pak strane i prilično
tupasta. Štoviše, ni redatelj David Yarovesky (autor solidnog
superherojskog horor ”Brightburn”), a bogme niti scenarist
Michael Arlen Ross nisu bili čak ni ovoliko kreativni jer je u
konačnici ipak riječ o rimejku argentinskog krimi trilera ”4X4”
(2019.) koji je pak među ostalima konceptualno upao u oko i
slavnom redatelju i producentu Samu Raimiju koji je pomislio kako
bi ga bilo dobro ‘amerikanizirati’.
Naravno, ovakav tip filmova se uz interesantnu premisu, stručnog
redatelja i dobru tehničku izvedbu uvelike oslanja i na
kvalitetnu glumačku postavu, a ona je u ovom slučaju ispala i
najbolji faktor filma. Siroti Bill Skarsgård u posljednje vrijeme
i nema neke pretjerane sreće s projektima uz koje se vezao (op.a.
odmah mi dođe mučnina kad se sjetim travestije ili bolje rečeno,
uvrede zvane ”The Crow”), no ovdje je pružio sasvim pristojnu
izvedbu. Još bolji dojam je dakako ostavio legendarni Anthony
Hopkins uz dojmljiv glasovni, a na samom kraju i kompletni
glumački doprinos i koji je još jednom dokazao kako s lakoćom
može tumačiti kojekakve psihopate premda bi se dalo raspraviti
jesu li njegovi osvetnički motivi barem donekle opravdani.
Kroz
čitav film, koji usput rečeno ne traje suviše, proteže se
moralistička ideja o odlukama koje donosimo i njihovim
posljedicama, koliko se one mogu odraziti na bliske nam osobe i
trebamo li prije njihovih donošenja bolje promisliti? Postoji
ovdje i blago ‘zašećerena’ kritika klasne pripadnosti, socijalne
politike i generacijske netrpeljivosti, ali ona nije snažna
koliko bi trebala biti već je fokus posvećen samoj napetosti,
sadizmu i zabavi (naravno, za one koji vole ovakve oblike). Sve u
svemu, riječ je o gledljivom filmu uz kojeg ćete s lakoćom
‘ubiti’ sat i pol vremena svojih života, a ponekad je i to
dovoljno.
OCJENA: 3/5
