Najbolje (i najgore) iz filmske 2024.

Pred sam njezin svršetak stigao je i moment za tradicionalni pregled filmske 2024. koji uz kronologiju najznačajnijih događanja, kako na globalnoj, tako i lokalnoj razini, u konačnici uključuje i famozne liste najboljih ostvarenja koji su najviše dojmili moju malenkost.

Kako to i inače biva, zbog određenih distribucijskih odluka, na njoj će se pronaći i pozamašan broj naslova koji su svoje premijere imali još 2023., ali su nakon dugog festivalskog puta u naša kina stigli tek u godini na izmaku. Sam izbor i ovaj put nije bio nimalo lagan, al’ da smo imali priliku uživati u brojnom vrhunskim ostvarenjima, uistinu jesmo. Bez daljnjeg odugovlačenja – krećemo!

Za razliku od prethodne, 2023. godine, ova se ne može pohvaliti nekom novom histerijom na tragu kulturološkog fenomena zvanog ‘Barbenheimer’, no u grčevitoj borbi sa sve agresivnijim streaming servisima, kina su ipak bila solidno ispunjena.

U Lijepoj našoj titula najgledanijeg filma je po očekivanjima mnogih otišla u ruke lajavom besmrtnom plaćeniku i njegovom rivalu/partneru u superherojskom spektaklu ”Deadpool & Wolverine”, trunčice slabiji rezultat je imao nastavak animiranog hita ”Inside Out”, a razloge za zadovoljstvo su mogli imati i tvorci ZF sage ”Dune” čiji je veličanstveni nastavak također privukao jednu pravu malu vojsku gledatelja/obožavatelja.

Što se pak tiče domaće produkcije, uvjerljivo najgledanija je bila biografska sportska drama o ‘košarkaškom Mozartu’ – ”Dražen” koja u kino dvoranama trenutno broji preko 80.000 posjetitelja. Unatoč mnogo većim očekivanjima, određen uspjeh bilježi i Sir Ridley Scott čiji je dugoiščekivani nastavak povijesnog spektakla ”Gladijator” u našim kinima uspio prebaciti brojku od 100.000 gledatelja.

A kad sam već spomenuo dotičnog gospodina Scotta, moram priznati kako sam i ovaj put ostao prilično razočaran kvalitetom njegova novog kreativnog kaosa (podsjećam kako je i prošle godine izbacio skupocjen, ali artistički također promašen biopic ”Napoleon”). Uz sve svoje mane i vrline, njegov novi primjerak uništavanja bogate redateljske ostavštine nije bio ni približno ‘uspješan’ poput Coppolinog životnog (ne)djela ”Megalopolis” kojeg je nažalost ipak uspio oživjeti nakon duga četiri desetljeća propalih pokušaja. U kratkim crticama, riječ je o pravom megalomansko-epskom promašaju.

Autorski posrtaj je zabilježio i ‘brat Coen’, Ethan, sa svojom apsolutnom budalaštinom ”Drive-Away Dolls”, (pre)pretenciozni Lanthimos sa ”Kinds of Kindness”, no niti spomenuti nisu uspjeli s trona najvećih razočarenja skloniti Todda Phillipsa i njegovo mjuzikl prese*avanje imena ” Joker: Folie à Deux”.

Velikani (Phillipsa i ne bi baš tako etiketirao) sa svojim ‘razlozima za sramoćenje’ ipak nisu dostigli razinu najgorih jer je ona rezervirana za superherojske splačine poput ”Madame Web” i ”Kraven”, ali uvjerljivog pobjednika smo dobili u readaptaciji voljenog stripa ”Vrana” koja je u konačnici ispala čista uvreda za bilo čiju inteligenciju.

Navedenima svakako mogu pridodati i posljednje sramoćenje M. Nighta Shyamalan naziva ”Trap”, jednako grozni redateljski debi njegove kćeri Ishane, ”The Watchers”, ali i readaptaciju Kingova romana ”Salem’s Lot”, novi nastavak ”Ghostbustersa”, itd., itd.

Srećom po nas, svi navedeni (a i brojni drugi) promašeni projekti nisu uspjeli baciti niti sjenu na hrpetinu jako dobrih, reći ću i izvanrednih ostvarenja, no prije toga, riječ-dvije o lokalnim događanjima. Zadarska kinoteka nam je i ove godine donijela niz fantastičnih festivalskih i autorskih ostvarenja, odnosno, premijere domaćih naslova uz čije projekcije se u pravilu moglo uživati u ugodnim ćakulama s redateljima, glumcima i producentima.

Najveću pozornost zadarske publike su prije svega dakako izazvale projekcije kratkometražne senzacije Nebojše Slijepčevića – ”Čovjek koji nije mogao šutjeti” i gostovanje ‘naših’ glumaca Silvija Mumelaša i Lare Nekić, odnosno, talijanskog hita ”Uvijek postoji sutra”.

Ekipa iz kinoteke je potkraj kolovoza uspješno realizirala i drugo izdanje jako dobro prihvaćenog festivala ”Hitchcock Nights” posvećeno majstoru napetosti – Alfredu Hitchcocku, a isto tako je i udružila snage s ‘Festivalom tolerancije’ koji je nakon dugih 17 godina postojanja svoj novi dom pronašao upravo u našem gradu.

Kad je riječ o žanrovskim razabiranjima, hororci su ove godine apsolutno rasturili s kvantitetom, ali i kvalitetom. Uz čak šest (!) naslova koje je posve opravdano pronašlo svoje mjesto na listi najboljih (”The Substance”, ”Exhuma”, ”The Devil’s Bath”, ”Strange Darling”, ”Heretic” i ”Longlegs”) spomenut ću još i više nego solidne primjere poput: ”A Quiet Place: Day One”, ”Abigail”, ”MaXXXine”, ”Infested” i brojne druge.

Akcijski žanr su predvodili Millerovo posljednje visokooktansko remek-djelo iz ‘Mad Max’ sage – ”Furiosa”, jako dobri ”Alien: Romulus”, izvanredni ”Rebel Ridge”, iznenađujuće dobri ”Twisters”, odnosno, solidni ”Fall Guy”, dok su najbolji kombo akcije i komedije dobili kroz ”Deadpool & Wolverine” te Linklaterov ”Hit-Man”.

Što se tiče čistih komedija, njih je uvijek teško pronaći, ali meni su najveći osmijeh na lice najlakše razvukli ”American Fiction”, ”Saturday Night” i ”Kneecap” dok su svoje momente imale i horor komedije ”Beetlejuice Beetlejuice”, ”Humanist Vampire Seeking Consenting Suicidal Person” i ”Lisa Frankenstein”, tj. simpatična komična drama ”Thelma”.

Ove godine su svjetlo dana ugledali i neki kaubojci, no dok je Kevin Costner manje-više razočarao s prvim dijelom svojeg epa ”Horizont: Američka saga”, nešto bolji dojam je ipak ostavio drugi slavni glumac/redatelj Viggo Mortensen sa ”The Dead Don’t Hurt”.

Uspješnu godinu su imali i tvorci animiranog žanra pa smo tako uz brojne nastavke mega hitova poput navedenog ”Inside Out 2”, ”Kung Fu Pande 4”, ”Moane 2” i/ili ”Despicable Me 4”, mogli uživati i u fantastičnom ”Memoir of a Snail” i ”Wild Robotu”, ali i prošlogodišnjem oskarovskom kandidatu ”Robot Dreams”, tj. osvajaču navedene nagrade, Miyazakijevom remek-djelu ”The Boy and the Heron”. Žanrovsku ‘pobjedu’ su dakako suvereno odnijele drame, a njih je zaista bilo mnogo u što ćete se moći i sami uvjerite dočim ‘okačim’ spomenutu listu najboljih.

Domaća i regionalna kinematografija bila je prvenstveno obilježena nevjerojatnim uspjesima prije istaknutog kratkometražnog trijumfa Nebojše Slijepčevića ”Čovjek koji nije mogao šutjeti” koji se okitio Zlatnom palmom i Europskom filmskom nagradom za najbolji kratki film, a nekako vjerujemo kako će do samog kraja otići i na predstojećim Oskarima.

Poseban dojam je ostavila i ratna drama Brune Ankovića ”Proslava” koja nas je potresno podsjetila na svu toksičnost krivih ideologija, a ugodan dojam je ostavila romantična komična drama ”Šlager” koja u svoj pohod na kina stiže za Valentinovo. Za najbizarniji moment su se pak pobrinuli HDFD i Ivona Juka čiji je najnoviji film ”Lijepa večer, lijep dan” postao naš kandidat za najprestižniju nagradu bez klasične kinodistribucije ili premijere na domaćim festivalima.

Za brojne prolivene suze i grč u želucu su se i ove godine pobrinule vijesti o odlascima dragih nam filmskih, glazbenih i inih persona, a najviše ćemo žaliti za velikanima poput: Donalda Sutherlanda, Rogera Cormana, Krisa Kristoffersona, Gene Rowlands, Normana Jewisona, Maggie Smith, Quincya Jonesa, Teri Garr, Jamesa Earl Jonesa, Shelley Duvall, Roberta Townea, Louisa Gossett Jr.-a ili Carla Weathersa. Iz razloga već navedenih u samom uvodu, na gledanje popriličnog broja ovogodišnjih hvaljenih i nagrađivanih djela (”Brutalist”, ”Nickel Boys”, ”Babygirl”, ”Maria”, ”Flow”, ”The Seed of the Sacred Fig”, ”Queer”, ”The Girl with the Needle”, ”Order”…) morat ćemo sačekati iduću godinu, a već u njezinim prvim danima nam stiže Eggersov hvaljeni horor ”Nosferatu”.

A na samom kraju – liste. Uz najbolja ostvarenja iz svjetske kinematografije tu će biti i ona za najbolje domaće/regionalne uz podsjetnik kako zbog kojekakvih razloga i obveza nisam stigao pogledati dobar broj naslova koji se vrtio po domaćim festivalima.

Navedene liste su stoga isključivo produkt mišljenja i ukusa potpisnika ovih redaka, poredak je prilično izjednačen i tek su nijanse odlučivale. Štoviše, prvo mjesto će abecednim redom podijeliti čak 5 naslova (bilo bi ih i više, no neću pretjerivati) od kojih velika većina zbog prethodno više puta navedenih razloga datira iz 2023., a nadam se kako ste na ovim listama pronašli i neke svoje favorite.

Najbolje iz svjetske kinematografije:

1. All of Us Strangers (2023.) – režija: Andrew Haigh
    Dune: Part Two (2024.) – režija: Denis Villeneuve
    Perfect Days (2023.) – režija: Wim Wenders
    Poor Things (2023.) – režija: Yorgos Lanthimos,
    The Zone of Interes (2023.) – režija: Jonathan Glazer

Furiosa (2024.) – režija: George Miller
All We Imagine as Light (2024.) – režija: Payal Kapadia
Anora (2024.) – režija: Sean Baker
The Boy and the Heron (2023.) – režija: Hayao Miyazaki
The Substance (2024.) – režija: Coralie Fargeat
Conclave (2024.) – režija: Edward Berger
Sugarcane/No Other Land (2024.) – režija: Emily Kassie, Julian Brave NoiseCat / Yuval Abraham, Basel Adra, Hamdan Ballal
Memoir of a Snail (2024.) – režija: Adam Elliot
Rebel Ridge (2024.) – režija: Jeremy Saulnier
Monster/ Evil Does Not Exist (2023.) – režija: Hirokazu Kore-eda / Ryûsuke Hamaguchi
American Fiction (2023.) – režija: Cord Jefferson
Challengers (2024.) – režija: Luca Guadagnino
Strange Darling/Longlegs (2024.) – režija: JT Mollner / Osgood Perkins
His Three Daughters (2024.) – režija: Azazel Jacobs
Robot Dreams/ The Wild Robot (2023./2024.) – režija: Pablo Berger / Chris Sanders
Civil War (2024.) – režija: Alex Garland
Kneecap/Saturday Night (2024.) – režija: Rich Peppiatt / Jason Reitman
Iron Claw (2023.) – režija: Sean Durkin
Heretic (2024.) – režija: Scott Beck, Bryan Woods
Hit Man (2023.) – režija: Richard Linklater
May December (2023.) – Todd Haynes
Exhuma/ The Devil’s Bath (2024.) – režija: Jang Jae-hyun / Severin Fiala, Veronika Franz
Deadpool & Wolverine (2024.) – režija: Shawn Levy
Alien: Romulus/Late Night With the Devil (2024./2023.) – režija: Fede Alvarez / Cameron Cairnes, Colin Cairnes