Kako to neko nepisano pravilo već godinama piše, jesen i zima nam u kina dovode brojne festivalske laureate i potencijalne kandidate za nadolazeće Europske filmske nagrade, Zlatne globuse, na kraju i same Oskare, a jedan od takvih 'kapitalaca' je definitivno i ''Conclave'' (po naški ''Konklava'')
To je najnoviji film Edwarda Bergera, autora Oskarima nagrađene
readaptacije klasika ”All Quiet on Western Front”.
Nakon iznenadne smrti Pape, kardinala i vatikanskog dekana
Thomasa Lawrencea (R. Fiennes) dopala je nezavidna zadaća
papinske konklave kroz koju će među ostalim kardinalima morati
izabrati novog poglavara katoličke crkve. Kao najizgledniji
kandidati figuriraju liberalno nastrojeni Bellini (S. Tucci),
konzervativni Tremblay (J. Lithgow) te ultra konzervativni
nigerijski kardinal Adeyemi (L. Msamati) te talijanski mu kolega
Tedesco (S. Castellitto).
Za već dobrano podijeljene frakcije stvari se dodatno
kompliciraju kad se na konklavi pojavi i do tad nepoznati
nadbiskup Benitez (C. Diehz) kojeg je papa u tajnosti proglasio
kardinalom jer je područje njegova djelovanja opasni Afganistan.
Već uoči prvog glasanja do Lawrencea dopru informacije kako je
Tremblay imao žučnu raspravu s papom prije njegove smrti zbog
koje ga je navodno razriješio dužnosti. Tremblay dakako opovrgne
te navode, no uskoro će se pokazati kako on nije jedini suspektan
kandidat…
I dok je njegov ratni ep ”All Quiet on Western Front” te 2022.
tek započeo sa svojim osvajanjem festivalskih i inih priznanja,
kritike, struke te same publike, istaknuti njemački redatelj
Edward Berger već je dobrano ‘zagazio’ u produkcijski vrtlog
svojeg novog filma čiju je radnju smjestio na jedno od
najtajnovitijih mjesta na svijetu – Vatikan.
Takovu priču je pronašao u intrigantnom romanu ”Conclave”
bivšeg novinara i romanopisca, Roberta Harrisa.
Kako se baš ništa ne bi prepustilo slučaju i kako bi dojam života
i djelovanja unutar pažljivo skrivenih vatikanskih zidova ispao
što realističnijim, scenografi, kostimografi pa čak i sam
scenarist Peter Straughan su kroz temeljite pripreme pomno
istražili i pretražili sve raspoložive materijale vezane uz
običaje, protokole, odjeću i ostale detalje do tad slabo poznate
običnom puku.
Produkcija i redatelj su paralelno odabrali i savršen glumački
ansambl predvođen maestralnim Ralphom Fiennesom potpomognutim
izvanrednim sporednim rolama Stanleya Tuccija, Johna Lithgowa,
Sergija Castellitta, Isabelle Rossellini i Lucijana Msamatija
(među ostalima) i lavina se mogla zakotrljati.
Ako kojim slučajem i niste pročitali istoimeni literarni
predložak, a vjerujem kako je takvih mnogo (uključujući i
potpisnika ovog osvrta), vjerujem kako već iz priloženog šturog
sinopsisa možete zaključiti u kojem se daljnjem smjeru odvija
radnja filma. Berger i ostatak autorskog tima nas odvode iza
kulisa jedne od najmoćnijih institucija na svijetu – Bogom
odabranih (o tome bi se svakako dalo još raspravljati) persona
koje – kako je ovdje prezentirano (vjerujem da niti stvarnost
nije toliko daleka od istog)- duhovni aspekt svojeg zvanja
podređuju klasičnoj ljudskoj/smrtničkoj posesivnoj želji za
vlašću i dominacijom i kako ih gotovo ništa neće pokolebati na
tom putu kao i što neće birati metode uz koje će ostvariti svoje
ambicije.
Centralna figura tog podijeljenog svijeta moćnika ‘zakukuljenih
pod božjom zaštitom’ jest kardinal Lawrence, čovjek koji je s
vremenom izgubio vjeru, točnije vjeru u crkvu kao instituciju i
kojem je i sama molitva postala veliko breme.
Poštujući želju pokojnog Pape da ne odstupi sa svoje dužnosti
dekana, Lawrencea dopadne zadatak provedbe papinske konklave. I
prije samog glasanja do njega polako dopiru raznorazne
informacije koje diskvalificiraju neke od jačih kandidata, no
negdje na tom putu iscrpljujućih glasanja, lobiranja i zakulisnih
igara i on sam postaje ‘opasan igrač’ liberalnog kardinalskog
spektra na kojeg mnoge kolege počinju ozbiljno računati.
Kako vam ne bih spojlao ostatak radnje, mogu samo reći kako je
ona do samog kraja krajnje napeta (zamislite ”Game of Thrones”
unutar crkvene hijerarhije), nepredvidljiva i puna obrata od
kojih posebno odskače onaj završni koji će vas ili u potpunosti
‘kupiti’ ili odvratiti, no svakako raspametiti.
Berger majstorski koristi sve znane i neznane stručne metode i
tehnike kako bi nas privukao ovakvom naizgled sterilnom ili bolje
rečeno – komornom atmosferom, a to postiže sugestivnim
kadriranjem ruku, facijalnih ekspresija, skrivenih pogleda snažno
potpomognut sveprisutnom glazbom Volkera Bertelmanna koja
savršeno održava i naglašava dinamiku i napete prizore.
Velika zadaća je dakako dopala i glumački ansambl, a njega
suvereno predvodi fantastični Fiennes koja pruža jednu od svojih
najboljih izvedbi u inače poprilično impresivnoj karijeri.
Njegov Lawrence je prava manifestacija klasične ljudske naravi
koja u toj delikatnoj igri moći i sama gubi već poljuljani moral
i ostaje zavedena idejom moći. Ono što posebno oduševljava jest
savršen spoj naglašene drame, misterije, trilera pa čak i
crnohumornih momenata jer određeni, ako ne i svi kardinali
nerijetko ispadaju karikatularne figure nesigurne u vlastite
odluke, ali i čitav koncept crkve i što bi ona trebala u
konačnici predstavljati.
Sama priča se dakako naglašeno i dodiruje tema vjere i
gubitka/pronalaska iste, položaja moći, empatije, konzervatizma,
ali ‘plastičnog’ liberalizma.
U kratkim crticama, ”Conclave” je jedan hrabar i u mnogočemu
poseban film koji istovremeno impresionira, razdvaja, šokira,
nasmijava, ali i potiče na dijalog.
Zaključak? Obavezno pogledati.
OCJENA: 5/5