Elton John ili Godzilla protiv svih? Kritika na takvo pitanje nema gotovo nikakve dvojbe, no dijete u meni ne bi nikad stišalo svoje cendranje da se nisam odlučio na potonje.

Svaka čast dotičnoj glazbenoj legendi koja je, usput rečeno, sama već puna dva desetljeća pokušavala holivudskim studijima prodati priču o …sebi?! Khmm… egotripčina? No, tko voli nek' izvoli.

Ja sam svoj mozak odlučio ovaj tjedan počastiti griculama i odumiranjem ćelija, a kud ćeš bolje od gledanja hrpetine gigantskih čudovišta koja se brutalno mlate i pritom uništavaju sve oko sebe?   

Priča se nadovezuje na događaje koje smo gledali u prethodnom nastavku, odnosno, otkriva nam kako su bračni par znanstvenika Russell, Mark (K. Chandler) i Emma (V. Farmiga) u jeku borbi moćne Godzille sa svojim čudovišnim neprijateljima izgubili svojeg sina Andrewa. Mark se nije mogao nositi s krivnjom te je 'dublje zavirio u čašicu' i otišao u divljinu, dok je Emma preuzela skrb nad kćeri Madison (M. B. Brown) i prionula izradi uređaja ORCA s kojom bi njihova udruga 'MONARCH' mogla komunicirati s Godzillom i ostalim 'Titanima'.

I dok je Emma s Madison prisustvovala rađanju gigantske larve iz koje je na kraju izašla veličanstvena Mothra, u tajnu lokaciju je sa svojim vojnicima iznenada uletio bivši vojni časnik, a sad ekoterorist Alan Jonah.

Godzilla: King of the Monsters (2019)

Režija: Michael Dougherty

Uloge: Kyle Chandler, Vera Farmiga, Millie Bobby Brown, Ken Watanabe, Ziyi Zhang, Bradley Whitford, Charles Dance…

Žanr: SF, akcija, avantura

Trajanje: 131 min.

Njegov cilj je da uz pomoć uređaja 'probudi' sve Titane koji će se ljudima osvetiti za njihovo nemarno devastiranje prirode…

No, to naravno nije sve. Ima tu još pregršt radnje, likova i podzapleta, raznoraznih čudovišta (fanovi japanskog filmskog serijala o Godzilli ih jaaako dobro znaju) i bezobrazne hrpe budalaština. Naravno, bilo bi prenaivno za vjerovati kako ovakav tip filma treba i može ponuditi nešto dubokoumnije, no da se moglo, moglo se. Vratimo se mi ipak na početak.

Prije gotovo 10 godina, čelnici producentske filmske kuće ''Legendary Pictures'' odlučili su se na jedan smio, rekao bih čak i hazarderski potez, kad su slavnoj japanskoj filmskoj kući 'Toho' iskeširali brdo 'zelenih' novčanica za kupnju prava na adaptaciju njihovog najslavnijeg filmskog čudovišta.

Nakon klasičnih 'porođajnih' muka, film je na iznenađenje mnogih dopao u ruke mladom, al' izuzetno talentiranom redatelju Garethu Edwardsu (''Monsters''). Rezultat je mahom zadovoljio kako publiku (film je na globalnoj razini zaradio nekih cca 530 milijuna dolara), tako i kritiku i sve se glasnije počelo govoriti kako je to tek kamen temeljac projekta zvanog 'monsterverse'.  

Tri godine kasnije (2017.) u kinima se trijumfalno pojavio najslavniji filmski majmun Kong (sorry Cheeta) u spektaklu ''Kong: Skull Island'' i producentska ekipa iz 'Legendarya' nam je najavila kako nas u bliskoj budućnosti očekuje nešto bombastično, ali da ćemo se prije toga još jednom pokloniti moćnoj Godzilli.

Gareth Edwards je nažalost ispao iz te priče jer je odletio među zvijezde (op.a. režirao je spin-off 'Star Warsa' imena ''Rogue One''), a producentski 'kockari' su redateljsku zadaću ovog puta povjerili scenaristu i redatelju Michaelu Doughertyu (''Trick 'r Treat'', ''Krampus'', ''Superman Returns''…).

Ovaj je pak s kolegom Zachom Sheildsom 'zbucao' kakav-takav scenarij te je valjalo skupiti glumačku ekipu. Fantastični Ken Watanabe i Sally Hawkins su odlučili reprizirati svoje role, dok je Aaron Taylor-Johnson preskočio ovaj nastavak dočim je čuo kako ga Edwards neće režirati. Ništa zato, Chandler, Farmiga i sve traženija TV zvijezda serijala ''Stranger Things'' Millie Bobby Brown će biti dovoljan mamac za američku, dok će Zhang Ziyi u kina privući (valjda) svoje kineske sunarodnjake.

Glumci su svoj posao na kraju odradili sasvim korektno (posebno 'posljednji samuraj' Ken Watanabe), no malo tko bi i mogao očekivati više uzevši u obzir šupljikavi scenarij i traljavo ispisane dijaloge. Ipak, za razliku od svojeg kolege Edwardsa, Dougherty se ovdje malo pogubio.

Rekli bi u narodu: Red sira, red pršuta. U ovom slučaju bi to mogli prevesti kako je ritam filma neujednačen i čas nas bombardira akcijom, a čas napornim i nevjerojatno naivnim brbljarijama. Motivi određenih likova su potpuno apsurdni i brzo shvaćate kako je njihova jedna svrha ta da u 'ring' konačno bace Godzillu i ostatak čudovišne ekipe.

A kad već spominjem njihov okršaj, to i jest razlog zbog kojeg bi eventualno trebali poći u kina. Naime, borbe su uistinu spektakularne, specijalni efekti bliješte u svoj svojoj raskoši, a zvučnike paraju moćne glazbene partiture Beara McCrearya.

Platnom letaju svakojake beštije poput zastrašujuće Ghidore, Rodana, Mothre i naravno samog kralja Godzille, a ljudi nestaju pod njihovim ogromnim stopalima kao jadni mravi pod tenisicama nestašnih dječaka. Istina, upakirana je u ovu priču i poučna ideja o ljudskom uništavanju okoliša i odmazdi same prirode (ovdje o obličju gigantskih čudovišta), no nisam baš siguran kako će mlađi gledatelji baš pretjerano mariti za tim. Oni su tu ionako zbog akcije i mlaćenja.

Tehnologija nas je odvukla daleko od gumenih odijela u kakvima su nekoć japanski glumci rušili kartonske makete Tokija, no poruka je ostala ista: Godzilla je apsolutni kralj čudovišta! Ili..? 2020. ćemo saznati što o tome ima za reći moćni majmun Kong. Sve u svemu, mozak ostavite kod kuće i udobno se smjestite u kino fotelje.

OCJENA: 3.5/5