Ostalo / Kolumne

Film

Naganjajući Amy

Naganjajući Amy

Brutalni sarkazam i neodoljivi šarm života u predgrađu

Izvorni naslov: Chasing Amy
Režija: Kevin Smith
Glumci: Ben Affleck, Joey Lauren Adams, Jason Lee, Dwight Ewell
Trajanje: 113 minuta
Produkcija: View Askew
Godina: 1997.

New Jersey Kevina Smitha posebno je mjesto nastanjeno karizmatičnim i uvrnutim likovima oko kojih ovaj redatelj gradi radnju svih svojih filmskih uradaka, s većim ili manjim uspjehom. Sve je započelo 1994. godine, već kultnom komedijom "Trgovci" na kojoj je Smith izgradio svoj jedinstveni svijet.

Iako je vrlo rano pokazao svoje vrhunske redateljske i scenarističke sposobnosti, uspjeh i kvalitetu "Trgovaca" Smith svojim kasnijim filmovima nije uspio ponoviti. Smith bi možda tako postao jedan od onih redatelja koji nikako ne uspjevaju prevladati prokletstvo prvog filma da nije bilo "Naganjajući Amy", koji predstavlja apsolutni vrhunac američke nezavisne kinematografije devedesetih godina. Neki će reći kako deset godina nije dovoljan vremenski odmak da bi se film proglasilo klasikom. U načelu bih se i ja složio s tom tvrdnjom, ali iznimke moraju postojati pa, po mom sudu, "Naganjajući Amy" već sad zaslužuje takav epitet.

Scenarij za ovaj film, u kom pratimo kompleksan odnos između dva dugogodišnja prijatelja Holdena McNeila i Bankyja Edwards, te promjene koje u njega unosi karizmatična lezbijska strip autorica Alyssa Jones, Smith je zasnovao na svom odnosu s bivšom djevojkom, glumicom Joey Lauren Adams. Redatelj je stoga odlučio upravo njoj dodijeliti glavnu žensku ulogu u filmu, i takva se odluka pokazala punim pogotkom.

Iako Adams ni prije ni poslije "Amy", nije odigrala nijednu ulogu vrijednu spomena, u Smithovom je filmu stvorila jedan od najboljih ženskih likova u čitavoj kinematografskoj povijesti. Njena Alyssa Jones srce je i duša ovog remek-djela, svako njeno pojavljivanje na ekranu kod publike gotovo spontano izaziva osmjeh, a uvjerljivost i entuzijazam s kojim Joey Lauren Adams izgovara svoje replike uistinu se rijetko viđaju. Dodajte tome neponovljivo živčanu interpretaciju Jasona Leeja kao Bankyja Edwardsa i Bena Afflecka iz vremena kad je još bio talentirani mladić koji se trudio pružati kvalitetne uloge (i u tom redovito uspjevao) dobit ćete savršen karakterni trokut između kojeg na ekranu postoji neodoljiva kemija.

I u ovaj je film Smith uklopio sve karakteristične odlike svog redateljsko-scenarističkog stila, koje su ovdje, kao i u "Trgovcima", sastavni dijelovi na kojima se temelji cjelokupno razvijanje radnje. "Naganjajući Amy" tako nudi kolaž živopisnih motiva, od opsesije stripovima i sarkastičnih teoloških promišljanja, preko neobičnih interpretacija "Ratova zvijezda" do neizbježnog pojavljivanja već legendarnih Jayja i Silent Boba, a posebno je zanimljivo da ovaj potonji, usprkos svom imenu i ostalim pojavljivanjima unutar Smithovog opusa, ima najdulji monolog u cijelom filmu.

"Naganjajući Amy" pršti od brutalnog sarkazma i dobro argumentiranog cinizma kojem ništa nije sveto, ali se istovremeno uspijeva izdići do neviđene razine šarma i predstavlja više od filma. On daje pogled na život, dirljiv i istinit, koji gledatelja mora potaknuti na promišljanje o svojoj vlastitoj okolini, ali to čini na izuzetno nenametljiv i nepretenciozan način. "Naganjajući Amy" jedan je od onih rijetkih filmova od kojih se, poput genijalne knjige, ne možete odvojiti, a želite da traju što duže. Gledao sam ga mnogo puta i svaki mi je put bilo žao kad bih došao do kraja.


Reci što misliš!