Znate, generacija studenata kojoj ja pripadam je jedna od sretnijih u zadnjih desetak godina. I to prvenstveno iz razloga jer nas je mimoišla reforma visokog školstva zvana Bolonjska reforma.

Ove generacije iza moje, upisane do uvođenja reforme, su još bolje prošle jer im je upis godine bezuvjetan. Krasno, zar ne?

No, netko je morao platiti ceh našoj dobroj sreći, a to se prelomilo preko leđa onih nesretnika koje mi, stariji studenti, zovemo bolonjci. Hrvatska je novi sistem studiranja uvela 2005/2006, nakon godina temeljitih priprema i restrukturiranja. Prvi dio rečenice stoji, a drugi je glupost. Pripreme su obavljene nabrzinu, uz stalo požurivanje iz Zagreba, a restrukturiranje ni danas nije obavljeno kako treba.

Išlo je otprilike ovako. Ivo zove Dragana: "Alo Dragane, jesi li što napravio oko one bolonje? Treba mi nešto da mogu reći Europi da se reformiramo punom parom."

Na to će Dragan: "Ali, šefe, fali mi profesora, nemamo prostora, a i novaca bi mi dobro došlo."

Ivo odgovara: "Ma imaš ti svega, samo tribaš malo stisnuti one ispod sebe. Radi kako znaš i umiješ. Moram nešto dati Bruxellesu. 

"Da šefe. Sve ćemo mi to u hodu rješavati ".

I onda Dragan zove rektore, rektori dekane, dekani pročelnike i krene se sa reformom. A znate tko je na dnu tog lanca. Uspješno provođenje Bolonjskog procesa uključuje više sastavnica.

Na primjer, uvođenje ECST bodova kao oruđa sa kojim se prati napredovanje studenata i sa čijim sakupljanjem student stječe pravo na upis slijedeće godine. Da bi se ti bodovi ispravno dodjeljivali i rad studenata korektno valorizirao, profesori rade sa relativno malim grupama studenata. Po završetku prve tri godine studija, stječe se diploma prvostupnika i student je spreman za tržište rada.

Tko želi nastaviti studirati, može ići na još dvije godine i do diplome magistra struke. No, pitajte naše bolonjce je li to tako. O da, mi smo uveli ECTS sustav, ali smo uz njega zadržali i dobri stari sistem u kojem je polaganje temeljnih kolegija uvjet za upis slijedeće godine. Dakle, čemu bodovi? Da se prati napredak studenata, reći će neki. A tko će ga pratiti kad imamo očajan omjer profesora na broj studenata?

Profesori bi trebali znati svoje studente i znati koliko se koji trudi jer bi se za to trebali dodjeljivati bodovi. Dodatni trud, dodatni bodovi. Jel to kod nas tako? Doktora znanosti nema ni za lijek, studenata je previše i da smo negdje u Europi uopće ne bi dobili dopusnicu za rad. Znate i sami da najveći dio kolegija i ispita drže asistenti. Dakle, ljudi čiji to posao nije.

Studiji doduše jesu podijeljen na 3+2, ali što mogu raditi prvostupnici kad dogodine dobiju svoje diplome? Ne puno. Evo npr. prvostupnik učiteljske može pripremati nastavu, ali je ne može održavati! Ne može. Nakon tri godine studija lijepo može ići u Konzum raditi na blagajni.

Ništa bolje neće proći ni prvostupnik sa drugih odjela. A ako misli ići dalje, na magisterij, ne zna što ga/ju čeka, jer se o tome još ništa nije odlučilo. Ni koliko će trebati prosjek, ni koliko će se ljudi upisivati itd.

Ono što želim reći je da se u nekim segmentima REforma provodila PROforma i da to sada izlazi na vidjelo. Bolonjci su u panici jer se mnogima može dogoditi da ne upišu treću godinu. Naime, prema našem Pravilniku o studiranju, student koji dva put odsluša kolegij i ne položi ga ne pada godinu, nego gubi pravo na školovanje. Da vam dočaram situaciju evo prenosim post jedne studentice sa www.unizd-forum.com:

-evo jučer doznah šetuckajući fucksom da postoji nekakv pravilnik o studiranju (ok, to i nije toliko bilo čudno, jer gdje god postoje nekakva prava i obveze pravilnik postojati mora) al onda se netko pametan jučer sjetio obznaniti studentima (pritom prvenstveno mislim na jadne bolonjce, ) slijedeće: ukoliko dvaput odslušaju i ne polože određeni kolegij GUBE PRAVO STUDIRANJA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!, a do sada su im govorili da je samo bitno da skupe određeni broj bodova i problem riješen...dakle par dana prije završetka ispitnih rokova studentima govore da ih nije briga koliko bodova imaju...ukratko pola fakulteta će dobiti nogu u guzicu....e i btw.profesorica kojoj sam već dva puta donijela seminar, fino ga je izgubila pa sad moram ponovno pisati... KAD ĆE PROSVJEDI?!”

Ona je samo jedna od mnogih koji su se našli u ovoj kaši. Paprenoj kaši koju im je zakuhao hrvatski visokoškolski sistem, a u kojoj se ne zna tko pije, ali se zna tko plaća. Hoće li je morati pokusati ili će tražiti knjigu žalbe vidjet ćemo.