Elza Radulić-Toman

Jedan od najvećih stručnjaka u nas za liječenje karcinoma Eduard Vrdoljak je izjavio ovih dana kako je Hrvatska poslije Mađarske europska zemlja u kojoj ima najviše oboljelih od raka, da se u nas broj oboljelih od osamdesetih godina gotovo udvostručio. Mjesec najposvećeniji borbi protiv raka i sličnih teških bolesti je listopad i stoga smo odlučili napisati ovaj tekst, koji će možda neke od nas potaknuti na razmišljanje.

U listopadu zadnjih godina i u nas oživljavaju aktivnosti na edukaciji građana, koje pokreću udruge i liječnici, ali i pojedinci, pa i nadležno ministarstvo, koje je, eto upravo ovih dana krenulo s još jednim nacionalnim programom borbe protiv raka. Riječ je o programu testiranja na rak debelog crijeva, a koji će obuhvatiti sve muškarce i žene u Hrvatskoj u dobi od 50 do 74 godine.

Cilj ove sveobuhvatne velike zdravstvene akcije je rano otkrivanje te bolesti, koja je druga po učestalosti u našoj zemlji, u kojoj je još na prvome mjestu smrtnost od kardiovaskulanih bolesti. Kod Hrvatica na pvome mjestu je smrtnost od raka dojke. Pa i pored toga saznanja, nacionalnome programu na razini Hrvatske pozivima za mamografiju u točno godinu dana, koliko se on provodi, odazvao se tek 51 posto pozvanih žena! U Zadarskoj županiji nešto više, malo preko 60 posto.
I što reći i kako to objasniti?

Žene vjerojatno u većini slučajeva misle da se to na njih ne odnosi, da neće baš one oboljeti, pa o tome neka vode brigu bolesne. Druge, pak, ne žele takvim pregledom možda otkriti da su bolesne, plaše se otići na mamografiju, jer nikad neznaš što će ta slika otkriti. A dok ne boli, lako je, zašto misliti o bolesti, dok nema nikakvih znakova?

Sve su to vrlo opasna razmišljanja i olako shvaćanje potncijalne opasnosti u vrijeme kada sve više žena obolijeva od raka dojke. I kada se granica opasno spušta, pa bolest zahvaća i mlađe žene.
Naše žene bi morale znati i neke ružne činjence, koje upućuju na uzbunu i kojima ne možemo pobjeći, kao što je podatak da se svake dvije i po minute u Europi otkrije jedan rak dojke, a u toj istoj Europi svakih šest i po minuta umre po jedna žena od iste bolesti!

U Zadru se svake godine operira blizu stotinu žena od te opake bolesti, a više od četrdeset Zadranki godišnje umre od raka dojke! Doktori napominju da je loše i to što naše žene dolaze na liječenje nerijetko tek kada je bolest uznapredovala. Imali smo priliku vidjeti fotografije oboljelih dojki u nekih Zadranki, onih kojima je bolest već bila uznapredovala i kada se već prostim okom vidjelo kako to strašno izgleda.

Nismo uspjeli dokučiti, kao ni doktor koji nam je pokazao nekoliko slika sada već pokojnih žena, zbog čega se te žene nisu javile doktoru puno ranije. Jer, rano otkrivanje bolesti, znači i uzliječenje u više od 90 posto slučajeva.

Zašto je to tako, zašto žene sebi dopuštaju da ih bolest obori s nogu i tek potom idu tražiti pomoć? Nije lako na to odgovoriti, jer svaka žena ima svoj razlog. On je ponekad psihološke, ponekad sociološke, socijalne ili neke druge prirode.

Ove je godine Zadar dobio novoga predsjednika Lige protiv raka, dr. Josipa Bubičića, poznatoga torakalnog kirurga, koji je dosad operirao najviše Zadranki od raka dojke, kao i oboljelih od raka pluća. On najavljuje da će ove jeseni Zadar uredno obilježiti 40. godišnjicu postojanja Lige, ali bi bio najsretniji kada bi politika i zdravstvo više surađivali, što bi sigurno donosilo više rezultata u borbi protiv svih bolesti, osobito ovih smrtonosnih. Između ostaloga, takva bi suradnja dovela i do zabrane pušenja na javnim mjestima, u kafićima i restoranima, čemu teži cijela moderna Europa.

Isto tako, Liga će se zalagati i za veću edukaciju, za savjetovanje građana kako zdravije živjeti i kako mijenjati navike i stil života. Radi toga u ovoj jubilarnoj godini slijede mnoga predavanja i drugi načini edukacije, kako bi se i kod našega čovjeka razvila odgovornost prema vlastitome zdravlju, kako bi se i onima koji "drže" novac otvorile oči da je građanima potreban kvalitetniji život i kvalitetnije liječenje.

Dakle i kvalitetniju opremu u zadarskoj bolnici, čime bi se Zadranima omogućilo da se liječe u svome gradu, te bi se smanjili troškovi odlaska oboljelih od raka u druga opremljenija središta.