Elza Radulić-Toman

Europska komisija je neki dan u Izvještaju o napretku Hrvatske, između ostalih negativnih primjedbi, napisala da Hrvatska ima građevinskih inspektora ukupno samo koliko je dostatno za jedno manje naselje!

Sastavljači ovoga izvještaja nisu znali da Hrvatska nema dovoljno ni tržišnih inspektora, a vjerojatno i svih ostalih, jer građani ni neznaju kome bi se obratili u datome trenutku, kad im zatreba neki inspektor. Primjerice, rad tržišnih inspektora u Zadru građani ne primjećuju.

Oni koji svakodnevno kupuju namirnice, koji bi se inspektorima požalili kad ih trgovci zakidaju na cijeni, težini, ili kvaliteti, kad svojevoljno poskupljuju, pa i one namirnice za koje moraju imati suglasnost. Nekada smo znali kad će nešto poskupjeti, koliko i zašto, a ako bi nas trgovci varali, obraćali smo se inspekciji, koja bi išla u kontrolu i koja bi novinarima redovito iznosila rezultate svoga rada.

Danas, pak, ako novinar nazove predstavnike inspekcijskih službi tražeći podatke, koji bi morali biti dostupni javnosti, bude upućen u Zagreb na glavnoga isnpektora, koji mora odobriti komunikaciju s medijima.

Deset dana pred izbore mlijeko je poskupjelo za jednu trećinu od tražene cijene. Uzgajivači krava su tražili 30 posto, ali im je vlast odobrila 10 posto i ohrabrila ih obećanjem da će se pregovori nastaviti početkom prosincaOvih smo dana ipak znali da će poskupjeti mlijeko. Ali, ovi dani su nešto drugačiji, predizborni, tako da ministar poljoprivrede nije mogao doli prolijevati mlijeko pred kamerama, pa i piti ga (kao da mu nije dosta masti!), kako bi građanima koji će za nekoliko dana na izbore, pokazao da je sve pod kontrolom.

A deset dana pred izbore mlijeko je poskupjelo za jednu trećinu od tražene cijene. Uzgajivači krava su tražili 30 posto, ali im je vlast odobrila 10 posto i ohrabrila ih obećanjem da će se pregovori nastaviti početkom prosinca. Kad prođu izbori i kada vladajućima neće više biti važno što će reći ili učiniti, kada će pred njima biti tri godine slobodnih ruku, sve do nove izborne godine.

Možemo samo misliti koliko će mlijeko poskupjeti nakon izbora, kad su se usudili poskupljivati i sada neposredno pred izbore.
Neće poskupjeti samo mlijeko, koje je sve nedostupnije dobrom dijelu građana, nego i druge osnovne životne namirnice. Poput kruha, koji je već postao preskup.

Baš sam ovih dana u novinama pročitala da u Splitu neka vrsta kruha stoji 36 kuna kilogram. Pa nije ni Zadar daleko od toga. Evo, htjela sam i sama neki dan kupiti kilogram kruha, ne znam mu ime, ali mi se učinio na izgled vrlo privlačan. Prodavačica, koja vaga taj kruh, mi je rekla da ga nema niti pola kilograma, ali mi je ponudila sličan, samo ovaj je bio protkan komadićima maslina. I kupila sam kilogram toga, ali sam se i pokajala, jer su masline bile grozne, prastare i čudnoga užganoga ukusa.

A kilogram toga kruha stajalo je 22 kune, a onoga što sam ga htjela prije 11 kuna. Jedna tzv. šlapica stoji 6 ili 7 kuna, a u njoj ima možda do dvadeset deka. Koliko je onda kilogram toga kruha? I druge vrste isto tako su preskupe, a pekari se žale da im je skupo brašno i ostale sirovine i stoga su nedavno dizali cijene. Ja im uopće ne vjerujem, jer da je tako pekare ne bi nicale po gradu kao gljive poslije kiše, a neke su i doslovno jedna do druge.

Očito da je taj biznis profitabilan.
I dok se pekari bogate, dok nam u kruh stavljaju razne boje, dok nam ne daju deklaracije, mi nemamo priliku kupiti jeftinijega kruha. Kupujemo goli nezaštićen kruh, o kojemu uglavnom neznamo ništa, ni od čega je, kolika mu je težina, koliko trajanje, pa ni jesu li čiste ruke prodavačici, kojoj moramo vjerovati da je kruh kvalitetan. Deklaracije, kakve takve, dobijemo tek u velikim dućanima iz trgovinskih lanaca, gdje kruh pakiraju.

Nije problem skupoće samo kod kruha i mlijeka, ima toga i kod drugih "strateških" namirnica, kao što je ulje. Ono je u zadnjih mjesec dana poskupjelo najmanje tri kune, ako ne i više. I to potiho, šutke, nitko o tome nije govorio u medijima, kao što se to svakodnevno radi i kod mnogih drugih namirnica. Svi o tome šute, građani trpe, a naši političari iz dana u dan, pa već sada i iz sata u sat, samo obećavaju bolji život. Mlate praznu slamu.

Nismo još čuli da je netko od onih koji imaju više šansi za pobjedu, uopće kazao da će sve učiniti da se cijene ne dižu, da će država stati u zaštitu najsiromašnijih, da će primjerice sufinancirati mlijeko, kruh, ulje, šećer...