Vestern koji to u osnovi nije

Izvorni naslov: 3:10 to Yuma
Režija: Delmer Daves
Glumci: Glenn Ford, Van Heflin, Felicia Farr, Leora Dana
Trajanje: 92 minute
Godina: 1957.
Produkcija: Columbia Pictures

U iščekivanju vrlo hvaljenog remakea jednog od najboljih izdanaka američkog vesterna, smatrao sam da bi se u ovoj kolumni bilo prikladno prisjetiti Glenna Forda i Vana Heflina i vlaka koji ih je čekao na mecima prošaranoj stanici Contention Cityja. Vlaka za Yumu.

Ben Wade strah je i trepet svih žitelja SAD-a u blizini meksičke granice. Opasni i šarmantni razbojnik koji je stekao reputaciju neuhvatljivog kriminalca. Svaki put kad bi se našao u lisicama njegova mnogobrojna banda stigla bi ga izvući od duge ruke zakona. Nakon što je uhićen zbog pljačke kočije i ubojstva vozača, Wade je predan u ruke siromašnom farmeru Danu Evansu. Dan nema izbora, mora Wadea otpratiti na vlak za Yumu nadajući se pri tom kako će izbjeći njegovu bandu jer to je jedini način da zaradi prijeko mu potrebnih 200 dolara bez kojih će izgubiti svoju farmu...

U uvodu ovog teksta napisao sam kako je "3:10 za Yumu" jedan od najboljih izdanaka američkog vesterna. Ta tvrdnja možda nije u potpunosti točna, jer ovaj je film miljama daleko od klasičnog vesterna. Praktički jedine odrednice koje ga smještaju u ovaj žanr su vrijeme i mjesto radnje, ali s obzirom da se kroz godine ustalilo mišljenje kako film smješten na Divlji zapad mora biti vestern, onda ćemo ga i dalje tako nazivati. Ono po čemu se "3:10 za Yumu" drastično razlikuje od ostalih filmova s kojima se stavlja uz bok kao klasik žanra prije svega je pristup karakterizaciji likova. Klasična podjela na pozitivce i negativce ovdje ne egzistira. Nema crnih i bijelih šešira, nitko nije sasvim dobar niti sasvim loš. Ben Wade i Dan Evans ljudi su koji žive na suprotnim stranama zakona, ali neprijatelji su samo silom prilika. Zapravo, neprijatelji je prejaka riječ, s obzirom na tanku liniju koja ih dijeli.

Upravo su zajedničke scene Glenna Forda i Vana Heflina najvrjedniji element ovog filma. Osim što su svoje role odigrali tako kvalitetno da je vrlo lako sasvim se unijeti u film i zaboraviti da priča koju gledamo nije stvarna, njihov odnos i situacija u kojoj se nalaze ni po čemu ne podsjeća na standardnu relaciju pozitivca i negativca u vesternu. Velik se dio filma, razvoja radnje, temelji na njihovim dijalozima, često provokativnim i netrpeljivim, ali s jednom općom, gotovo filozofskom dimenzijom.

Teme koje njih dvojica prežvakavaju sjedeći zatvoreni u hotelskoj sobi i čekajući da sat napokon otkuca tri za obojicu će biti vrijedna životna lekcija. Mnogo će toga naučiti o svom sugovorniku, a na koncu i o sebi samima. Jer ništa nije i ne mora biti jednostavno kao što se na prvi pogled čini. Ponekad čak ni u vesternu. "3:10 za Yumu" upravo zato predstavlja jedan od boljih pogleda na američki Divlji zapad. John Wayne i Clint Eastwood naučili su nas kako je to sirov, okrutan svijet u kojem se živi i umire s pištoljem u ruci. Glenn Ford i Van Heflin su nam pak pokazali da to nije istina. Jer čak i na Divljem zapadu život može teći normalno, mirno, pitomo, uz brojne probleme i brige koji se ne rješavaju brzim potezom zgloba. Njihov Divlji zapad mjesto je za život kao i svako drugo u kojem svatko bira svoj put.