Elza Radulić-Toman

Dakle, za dva dana će stići i ta dugo čekana nedjelja kada bi svi mi građani Hrvatske, osim naše maloljetne djece dakako, trebali otići na birališa.

Umjesto na selu, ili u šoping centru, ili pak na misi, svoje susjede bismo trebali ovu nedjelju sresti na biralištu. Bilo bi poželjno da tamo odemo svi. Ali, znamo da to neće učiniti baš svi, jer uvijek ima i onih koji naprosto ne vole biti dio rulje, koji misle da su pametniji od nas ako samo odmahnu rukom, kao da to nije njihov problem. Kao da oni ne žive u ovoj zemlji i ne dijele našu sudbinu i ne plaćaju poreze i ne koriste zajedničke resurse.

Istina je da svi nismo, vjerojatno i većina hrvatskoga stanovništva, zadovoljni dostugnućima ove naše države, dapače. Ima puno toga s čime nismo uopće zadovoljni, onoga što su naši političari propustili, umjesto da su napravili u korist njihovih glasača. Ima puno i onoga što su učinili vrlo loše oštetivši nas glasače.

Ima i puno toga čime nas obmanjuju, jer mi dobro znamo da ne govore uvijek istinu. Ali to nisu i ne bi smjeli biti razlozi da ne odemo u nedjelju obaviti tu svoju građansku dužnost. Jer kako je to lijepo i u svome stilu ovih dana kazao jedan od najvećih hrvatskih moralnih autoriteta don Ivan Grubišić, da je svaki naš glas zapravo zlata vrijedan.

Ako ne odemo i ne glasujemo, naš neiskorišteni glas će iskoristiti netko drugi, a možda baš oni za koje nikad ne bismo dali svoj glas. Jer po metodi po kojoj se u nas provode izbori, neiskorišteni glasovi se poslije zbrajaju i dijele među strankama sudionicama izboraIstina je i da su nam ovi predizborni cirkusi koji nam se serviraju zadnja tri tjedna, već dozlogrdili. Slušajući ih još više smo se uvjerili da se mnogi od kandidata za najveće predstavničko tijelo u zemlji, ono koje donosi sve zakone i propise od kojih svi ovisimo, tek žestoko trse samo za svoj položaje, koji će im omogućiti da još bolje napune svoje već pune džepove i da još lagodnije žive, a sve od naših novaca i našega truda.

No, ni to nije razlog da ne odemo na birališta.
Istina je također da je u nas previše političkih stranaka i strančica, da je na izbornim listama baš zato jako puno imena, nešto novih, a većinom starih, čak više od tri i pol tisuće razasutih diljem zemlje. Među njima su raznorazni likovi, koji bi predstavljali narod, ali znamo da ih u Sabor može tek 140 najsretnijih. Ali ni to nije pravi razolog da u nedjelju ne idemo zaokružiti izabrani broj ispred naziva jedne ponuđene nam političke stranke. Jer za jednu, u koju najviše vjerujemo, bismo se ipak trebali opredijeliti.

Osim toga, ako ne odemo i ne glasujemo, naš neiskorišteni glas će iskoristiti netko drugi, a možda baš oni za koje nikad ne bismo dali svoj glas. Jer po metodi po kojoj se u nas provode izbori, neiskorišteni glasovi se poslije zbrajaju i dijele među strankama sudionicama izbora. Znači da ćemo im, ako osobno ne glasujemo, olako prepustiti naš glas.

A proteklih dana smo imali prilike bolje upoznati naše buduće predstavnike u Saboru, jer je u Zadru predizborna kampanja za ovaj šesti saziv Sabora bila osobito bučna. Nabijena strašću pojedinih govornika, koji nisu baš birali riječi, naročito kada se vrijeđalo ili omalovažavalo druge, kada su se poput gospode obukli u kravate, a riječima i držanjem spuštali na razinu ulice. Većina stranaka je baš ovdje, u Zadar, došla mamiti birače, čak i oni koji se još nisu probudili iz sna iz devedesetih, koji još i danas sanjaju i svoju kampanju grade na zastarjelim retorikama, onima koje odavno više ne pale.

Zaboravljaju da je došlo vrijeme globalizacije, kada se upravo u ovome mandatu spremamo postati dijelom Europe, i da su, što je najvažnije, na scenu pristigli neki novi klinci, koje zanima posve nešto drugo. Mladi su danas sve apolitičniji, njih zanima hoće li im država omogućiti jeftinije školovanje, zaposlenje, zaradu, stan...

Ipak po posjećenosti stranačkih skupova, održavanih ovih dana u Zadru i na njegovome području, od masovki do rijetkih prolaznika, koje su neki ubrajali u sudionike skupa, kako je to opisao jedan mladi zadarski novinar, već bi se i prije nedjelje moglo gotovo točno procijeniti gdje je mjesto kojoj stranci, kad su u pitanju zadarski birači.

Bez obzira što ni oni s najviše izgleda za pobjedu glasačima nisu ponudili neku osobito bolju sutrašnjicu. A mogli su.