Izvorni naslov: The Name of the Rose
Režija: Jean-Jacques Annaud
Uloge: Sean Connery, Christian Slater, Ron Perlman, F. Murray Abraham
Trajanje: 130 minuta
Godina: 1986.
Produkcija: Cristaldfilm

U vrijeme snimanja "Imena ruže" Jean-Jacques Annaud već je iza sebe unatoč kratkoj karijeri imao niz impresivnih filmskih ostvarenja, među kojima i kultni "Crno bijelo u boji", ali široj publici po njima nije bio poznat. Ovaj film je to promijenio.

"Ime ruže" Umberta Eca smatra se jednim od stupova suvremene književnosti, mnogi će ga bez razmišljanja proglasiti najboljim romanom 20. stoljeća, isto kao što će njegovog autora predstaviti kao jednog od najutjecajnijih suvremenih književnih teoretičara. No, nitko vjerojatno nije ni pomišljao da će "Ime ruže" ikad dobiti filmsku ekranizaciju dostojnu svog literarnog predloška. Svu kompleksnost knjige Annaud naravno nije mogao obuhvatiti na tek nešto više od dva sata filmske trake, ali je zasigurno napravio najbolji mogući posao.

Francuz je uspio zadržati dobar dio poetičnosti koja je isijavala s Ecovih stranica, istovremeno snimivši krajnje realan srednjovjekovni ep. Toliko je daleko išao u svom inzistiranju na sitnicama da je za uloge redovnika odabirao najružnije glumce do kojih je mogao doći jer je želio da se "likovi doimaju stvarnim". Inspiraciju je, po vlastitom priznanju, dobio od ljudi u selu u kojem je rođen, a prema jednoj anegdoti, nakon što se vratio u selu, stari su ga prijatelji upitali jesu li doista toliko ružni, na što je ekscentrični Francuz mrtav-hladan slegnuo ramenima i britko odgovorio "Jeste".

 

Jedina je iznimka mladi Christian Slater, koji je tada imao samo 15 godina i usprkos tome snimio iznimno erotičnu scenu seksa s jedinim, bezimenim ženskim likom u filmu. A Slater je inzistirao da to bude upravo Valentina Vargas. Naime, nakon što ga je Slater izabran za ulogu trebao je održati audiciju s tri djevojke koje su kandidirale za glavnu žensku rolu. S Valentinom je čitao prvi dan, nakon čega je mladi glumac ostao toliko opčinjen da je sutradan poslao svoju agenticu, a ujedno i majku, da Annaudu poruči kako želi glumiti samo s njom. Francuskom je redatelju to bilo toliko šarmantno da je odlučio udovoljiti zahtjevu zaljubljenog mladića.

Puno više kontroverzi diglo se oko izbora glavnog glumca, mudrog svećenika-detektiva Williama iz Baskervillea. Producenti su u njegovoj koži željeli vidjeti Michaela Cainea ili Roberta de Nira, tada velike zvijezde, ali Annaud nije ni na trenutak sumnjao tko će biti njegov glavni glumac. Na redateljevu nesreću, karijera Seana Conneryja je u to vrijeme bila u silaznoj putanji i kad je obznanio da je za glavnog glumca izabrao legendarnog Jamesa Bonda, gotovo su mu uskratili sredstva potrebna za snimanje. Srećom, uspio ih je uvjeriti u ispravnost svoje odluke.

"Ime ruže" jedan je od onih filmova koji su dosta pozornosti privukli i zbog kontroverzne etikete koja ih je pratila, kao uostalom i svako ostvarenje koje prikazuje katoličku Crkvu u negativnom svijetlu. Ali, čak ni sveprisutni Vatikan nije Annaudu mogao predbacivati objektivnost njegove prikazbe s obzirom da su mnogi likovi i događaji u priči stvari; takav je recimo i glavni negativac Bernardo Gui, u izvrsnoj izvedbi F. Murrayja Abrahama, glumca koji jednostavno nije sposoban odglumiti imalo pozitivnog lika, stvarnog inkvizitora koji je u svojoj "karijeri" brutalno pobio više od 900 ljudi.