Elza Radulić-Toman

Upravo smo se zauvijek oprostili od našega kolege novinara, mladoga čovjeka koji je u prvim satima nedjelje smrtno stradao u stravičnom sudaru na cesti. Ni kriv, ni dužan. Radi se o čovjeku koji je oprezno vozio, koji nikada nije pio alkohol, koji je uredno živio, koji je bio marljiv, pristojan, drag kolega i čovjek. I što?

Ubili su ga pomahnitali mladci, oni kakvih je naš grad prepun, oni koji se iživljavaju na cestama, koji nas i usred grada pretječu sa sto na sat, kao što je mene jučer jedan kod tvornice Maraska i za dlaku je izbjegao nalet na auto koje je dolazilo prema Maraski s okuke kod ulaza u Marinu.

To je zadarska svakodnevna slika. Ali, građani pitaju gdje su oni koji to trebaju sprječavati, jer mi ih plaćamo baš da nas štite i od nasilnika.

Razgovarajući jučer o toj temi, jedan kolega u punoj redakciji pita je li netko od nas ikad čuo da je policija kaznila na primjer one koji razgovaraju mobitelom dok voze. Nitko nije potvrdno odgovorio. A taj zakon je na snazi.

Na snazi je i propis gdje se može, a gdje se ne smije parkirati. Ipak, naš grad je zakrčen, uske ulice su pune auta s obje strane, trotoari su puni, a čak su i zapasni bijelim oznakama, mjestima za parking i ona se naplaćuju! Zar se tu ne sudaraju propisi?

Razgovarajući jučer o toj temi, jedan kolega u punoj redakciji pita je li netko od nas ikad čuo da je policija kaznila na primjer one koji razgovaraju mobitelom dok voze. Nitko nije potvrdno odgovorio. A taj zakon je na snaziMislim da bi, ako u ovoj zemlji ima barem malo pravne države, svaki građanin koji ne želi platiti parking na trotoaru, dobio parnicu na višim sudskim instancama. Jer, trotoar je namijenjen pješacima, invalidskim kolicima, kolicima s malom djecom i slično, a ne autima i još da se za to plaća!

Vozači koji uredno voze i drže se propisa ne mogu shvatiti da u prometu našega grada mnogi iskazuju obilatu samovolju, a da za to nisu kažnjeni. Svjedoci smo skoro svakodnevno kako se poneki jaki "konji" parkiraju gdje im padne na pamet, iz njih izlaze nabildani frajeri, odu u kafić i smiju se onima, koji zaobilaze njihova auta parkirana neposredno do semafora, ili na cesti s čije lijeve strane su dvije usporedne crte!

Moramo znati nešto vrlo važno, što najčešće zanemarujemo. Čak i ovakve ružne slike s naših ulica i cesta odlaze i izvan hrvatskih granica, piše se o tome u stranim novinama, oni zaduženi za promatranje ponašanja Hrvata to zapisuju i obaviještavaju svojevrsne hrvatske kontrolore, one koji o nama svako malo pišu izvješća, a u njima na prvo mjesto stavljaju kako je Hrvatska daleko od pravne države.

Naravno, kad se ovdje još uvijek mnogo toga radi onako kako to odgovara pojedincima ili skupinama, kad ljudi masovno vjeruju da ne mogu ostvariti ni najmanji posao u nekim službama, a da to ne plate, a mnogi i doista plaćaju, makar "pažnjom".

No, ipak je još dalje i predaleko od istinske pravne države to što nismo svi jednaki pred zakonom, što se pojedincima gleda kroz prste, što se neki osuđuju rigorozno, drugi nikako za slična nedjela. Za tu tvrdnju je dobar friški primjer dugogodišnjeg nasilništva Ivana Korade, čovjeka koji je teško maltretirao sve oko sebe, a država mu je sve tolerirala.

Službena tijela su se pravila gluhima, jer on je general. Pa što da je general, kad nije čovjek? Njemu je sve bilo dopušteno, što je on široke ruke koristio, a građani u njegovoj blizini su šutjeli od straha koje im je svakodnevno ulijevao u kosti taj njihov lokalni šerif.

Ali, najgore od svega je što su svi, pa i ta naša pravna država zatvarali oči i uši pred nedjelima toga opasnog čovjeka, koji je sve dovršio svojim krvavim pirom, a za njegovo odvratno i nasilničko svakodnevno ponašanje šira javnost je tek sada saznala, poslije drame koju je izveo proteklih dana smaknuvši na najsvirpiji način petoro nedužnih ljudi.

Sad su poslije bitke svi pametni, pa tako i naš predsjednik države, koji govori da je pravna država "trebala spriječiti serijskog ubojicu Ivana Koradu".

"Koradi se gledalo kroz prste, a rezultat sada imamo, umjesto da mu se sudilo kad je prvi put došao u sukob sa zakonom", kako je među ostalim, izjavio predsjednik. Gotovo je to nevjerojatno, a gdje je on, predsjednik države, dosad bio?

Ja ne vjerujem da i on dosad nije čuo da tamo u zagorskim bregima neki njegov general utjeruje strah među građane, da se ponaša nasilnički i monstruozno, ali barem javno nikada to nije spomenuo, nikoga prozvao zbog nerada.