Zamislite, Zadar je mogao biti kao Trst za vrijeme Jugoslavije

Danas sam shvatio da sam budala. I to ne samo ja, već najveći dio ljudi koje poznam. To sam počeo naslučivati u četvrtak, ali tek danas sam doživio prosvjetljenje.

Budala sam jer sam protiv napretka ovog grada, njegovog ulaska u EU i sveopćeg blagostanja njegovih građana. Godinama sam živio u zabludi da sam proeuropski i liberalno nastrojen, dok je sam sve vrijeme bio latentni izolacionist i natražnjak.

Na ovom prosvjetljenju moram zahvaliti udruzi koja je organizirala proslavu 10. travnja, odnosno dana kada je proglašena NDH. Sad će se neki od vas počešati po glavi i reći «pa ovaj je potpuno poludio». Dozvolite da vam objasnim, jednostavno je.

Vjerujem da većina vas zna da je po osnivanju NDH Ante Pavelić je bio toliko dalekovidan da je prepisao Zadar i dobar dio naše obale Italiji. Italiji koja je danas jedna od najnaprednijih zemalja u svijetu, stup EU i naš bogati susjed.

I mi smo danas mogli glasati za Berlusconija ili Veltronija, kočoperiti se na aerodromima na kontroli putovnica i rugati se ubogim susjedima u Republici Hrvatskoj. Zamislite, Zadar je mogao biti kao Trst za vrijeme Jugoslavije. Kilometarski redovi stojadina i fičeka na karauli gore u Ravnim kotarima, a po gradu Hrvati i ostala slavenska bijeda kupuju nove traperice i oblače po tri para na sebe. Ali ne, mi smo to upropastili.

Odnosno, nismo mi nego ona mršava banda tifusara koja se naziva partizanima, ili bolje partibrejkerima. Oni su došli i protjerali naše dobročinitelje Nijemce i Talijane. Ljudi nam samo htjeli dobro, a ova banda udri po njima. Pa što onda da su neke pojednice poslali na ljetovanje u logore na Molat, danas ljudi plaćaju masne pare da bi otišli onamo.

Ovi iz udruge bojovnika su to shvatili i sva sreća da ima njih šaćica koji se sjete ponekad organizirati ove proslave i mise da nas podsjete što smo imali pa izgubili. Sad mi je žao što to nisam ranije shvatio pa bio došao na misu sa zastavicama EU i podijelio ih tim europejcima kojih je nažalost svake godine sve manje.

Na početku bi intonirali Odu radosti i «Fratelli d'Italia» i počastili se proizvodima iz tvornice Luxardo. A onda bi se pričale stare priče o danima sreće i blagostanja kada je malo tko imao problema s probavom jer je majčica Italija osiguravala ricinusovog ulja koliko ti crijeva zažele. Vjerojatno bi se javio netko kome su crnokošuljaši pendrecima sredili problem s kralježnicom.

Kako se sad ljutim na sebe jer sam odobravao sve one natpise po medijima u kojima se napadalo organizatore proslave dana NDH. Sad shvaćam da su to pisali ljuti izolacionisti i protivnici napretka ovog grada i naše regije. Vjerojatno plaćenici hrvatskih nacionalista i povampireni hrvatski domoljubi koji se raduju činjenici da mi danas nismo Talijani i u Europskoj uniji. Žgadija.

Eto dragi prijatelji, podijelio sam s vama svoje prosvjetljenje i nadam se da ćete mi se za godinu dana pridružiti na velikoj fešti demokracije, napretka i irredente koja se slavi na 10. travnja. Zvat ćemo i Ottavia Missonija.