Kakvi smo mi to ljudi koji sebi podmećemo bombe? O nekakvoj osviještenosti nema govora

Elza Radulić-Toman

I prije nego se ovih dana obilježavao Dan planeta Zemlje sugerirali su mi da pišem o zagađivanju mora, o onome što su jaka juga i bure proteklih mjeseci izbacivali na kopnene i osobito otočne obale, o onome što neodgovorni ljudi bacaju u more, koje svakoga dana postaje sve veći javni deponij.

Po kraju, kako mi nazivamo prostor uz more, sve se šareni od pustoga plivajućeg otpada, što su ga valovi izbacivali. Ima tu raznih malih i velikih odbačenih dasaka, plastike, stakla, gume, konopa, komada odjeće, obuće...

Stakla od razbijenih boca ima jako puno i bit će uskoro kad počne sezona kupanja opasno hodanje bez obuće i izlazak iz mora na mjesta koja se prije toga dobro ne očiste.

Ipak posvuda ima najviše plastičnih vrećica, točnije ostataka od njih, kao i od plastičnih boca. Oni što skupljaju plastične boce bi dobro prošli kad bi se uspjeli prošetati po otočnom kamenjaru, gdje između hridina ima boca napretek. Bez milosti se u more baca svakakav otpad, pa i ribarske kašete.

Čim neka kašeta malo napukne, eto je preko bande broda. Osobno sam ovoga vikenda na manje od sto metara dužine obale pronašla pet odbačenih ribarskih kašeta. Sve istoga proizvođača, pa valjda i istoga korisnika. Mislim da nisu slučajno dospjele u more, jer su bile sve puknute ili razbijene i očito nisu više koristile svojoj svrsi, pa su dospjele na "deponij".

Vidjeli smo mnogo puta kako se u brodskim kafićima pije pivo, voda, sokovi i nakon toga se boca lijepo frkne u moreA te kašete kao i plastične vrećice će morati čekati, kažu stručni ekolozi, možda i tisuću godina dok istrunu!

Pa iako su to zastrašujući podaci oni baš i ne diraju previše one koji misle da njihovo smeće neće tako puno zagaditi okoliš, da je to tek kap u moru. Ali, nažalost, mnogi su upravo s takvom razinom razmišljanja dobro zagadili naš okoliš. Vidjeli smo mnogo puta kako se u brodskim kafićima pije pivo, voda, sokovi i nakon toga se boca lijepo frkne u more.

To rade čak i djeca koja su vidjela da se tako ponašaju njihovi roditelji. I što im koristi da ih u školi uče drugačije, kad su im roditelji neodgojeni.

Kakvi smo mi to ljudi koji sebi podmećemo bombe? O nekakvoj osviještenosti nema govora.

No, moramo ipak znati da tako nije baš svuda. Sama sam vidjela daleko bolju osviještenost ljudi u nekim drugim zemljama, gdje su i same države ekološki puno naprednije nego što je naša. Osobno sam vidjela kada je jedna žena sjedeći na klupi uz jedno maleno švicarsko jezerce čitala novine, ali vjetar joj je odnio list novine u jezero. I što je ona učinila?

Skinula je cipele, zagazila u vodu i izvukla "leteći" komad novine. Ne znam bi li takvo djelo učinio bilo tko u Hrvatskoj. Možda ni ova ista Švicarkinja to možda ne bi učinila da joj se dogodilo u Hrvatskoj. Jer u nas je sve drugačije, pa i nered, koji na neki način privlači na dalje izneređivanje, na bacanje otpada bilo kuda. Kod nas nema ni dovoljno pozitivnih propisa, a i oni koje imamo s ne poštuju.

U naprednijim zemljama se to kažnjava, nikome pa ni "njima" se ne gleda kroz prste, svi od predsjednika države naniže moraju odgovarati za svoje grijehe. Suprotno tome nama je u krvi da mimoilazimo propise, a posebno se oni ne odnose na privilegirane i one koji misle sami za sebe da su nešto posebno, da su bolji od drugih.

Osim toga, u nas nema ni ekološki odgovarajućih zakona, država još uvijek malo polaže i malo ulaže u zaštitu čovjekovog okoliša, u zdravlje ljudi, u zaštitu živih bića, u zaštitu vode, zraka, mora...

Evo samo jedan primjer, kojega sam pročitala ovih dana. Ekolozi kažu da je 75 posto morskih kornjača, koje žive na Sredozemlju barem jedan put progutalo plastičnu vrećicu! Kako neće kad su stručnjaci za ekologiju izračunali da u tome istom Sredozemlju, u kojega spada i naš Jadran, na svakome četvornom kilometru ima oko 2000 komada plastike! Tridesetak posto toga pliva, a sve ostalo je na dnu.

Shodno ovome znam jedan podatak vezan za američku rijeku Mississippi u Meksičkom zaljevu. Tamo na njezinome ušću često se produbljuje dno, čisti se mulj kojega donose valovi iz oceana. No, pritom se jako pazi da se s muljem ne usisaju i morske kornjače. Zato ispred brodova s usisivačima voze ribarski brodovi s mrežama, kako bi, ako naiđu zahvatili kornjače u mreže i tako ih spasili od usisavanja.

Te poslove rade i neki američki Hrvati. Eto, samo jedan mali primjer kako tamo država vodi računa o morskim bićima i prirodnoj ravnoteži u moru.