Potez vjeroučitelja iz Šibenika je pogrešan na više načina

"Dragi Ante,

ti mene ne znaš, a ne znan ni ja tebe, ali ti moran pisati. Nekidan nam je pater rekao da nema pričesti ako ne pišemo generalu Anti u Nizozemsku. Ja nisan nikad čuo za svetog Generala Antu pa san pita patera tko si ti. Pater se nato zacrvenija i pita mene da di mi je ćaća bija devedesprve i šta me doma uče.

Ja san mu reka da mi je ćaća reka da je devesprve bijo na Velikoj glavi, a ja da san se devesprve mućka oko ručnih bonbi. Pater se odcrvenija, ali mi je reka da ćaći kažen neka dici ne govori o mućkanju nego o junacima.

Onda nam je ispriča da si ti bijo junak koji je branijo Hrvatsku, a prije toga da si bija u rimskoj vojsci. Kad je rat završija onda su te se tili rišiti pa su te poslali na put oko svita.

Pater nan je pokaza film di ti sidiš u nekon restoranu, a policija te hapsi jer nisi ima novaca za platit račun. Oli ti oni nisu dali dosta novaca za put oko svita? Kad san pita patera zašto nisi moga jesti na brukvu, reka je da to nema veze s novcima nego s zapovjednon neodgovornonšću.

A to je ka kad je Paško bija razbija konpjuter u kabinetu, pa mu je ćaća mora platiti buletu. Paškov ćaća je reka ravnatelju da mu je ža što Pašku nije kadikad zalipija koju plesku jer bi se prije bija naučija pameti. Šta su to tvoja dica razbila kad si ti mora u zatvor? Ja mislin in tribaš skinit gaće i priko kolina kad se vratiš, ako si radi njihovih gluposti završija u bajbuku.

Kad san doša doma posli škole ćaća je gledao vijesti i kad me vidija počeja je otkučavat kajiš. Ja san mu reka da je Paško prizna za konpjuter i da on nije zapovjedno neodgovoran, a ćaća me samo blido pogleda. Reka je da neće mene kaišati nego ide stegnit remen jer su mu gaće počele padati.

Kad je čuja šta nan je pater rekao za pričest, odmah me potira u sobu pisati. Ako će njemu gaće padati radi janjca kojeg je kupijo za moju pričest, onda ja moran tebi napisati pismo. Ćaća je poručijo pateru da bi bilo bolje da nas tira učiti o četvrtoj božjoj zapovijedi, jer mu se čini da se to na vjeronauku ne uči ovih dana.

Reka je da je i on mora pisati pisma u školi, ali drugin junacima. Kad san ga pita da je li se sića što je on pisa tin junacima, reka je da mi je bolje da pateru o tome ništa ne govorin jer bi moga završiti na etici.

Eto dragi Ante, ja san ti napisa pismo, a ti reci pateru da ti je Mateo iz drugog E zaželija sve najbolje. Nadan se da će te pustiti do prolića kad se triban pričestiti, pa ako budeš blizu Šibenika dođi na janjetinu. Ako ima pravde, neću ti valjda i za krizmu morati pisati."

Tvoj,
Mateo

Prvopričesnici iz jedne šibenske škole vjerojatno nemaju pojma ni zašto Gotovini moraju pisati pisma, ni što je Haag ni zašto je on tamo. Vjeroučitelj je to neznanje, neznanje koje je za taj uzrast uobičajeno, pokušao prisilno ukloniti. Ono što je uspio napraviti je istraumatizirati i djecu i roditelje, a vjerojatno i Gotovinu ako je čuo za ovaj slučaj. Ako je već htio generalu u Haagu pružiti potporu, onda je prisiljavanje djece da mu pišu čestitke kao uvjet za pričest krivo na više načina.

Pričest je sakrament koji označava jedan od stupnjeva odrastanja vjernika, i ne bi trebao imati nikakve veze s ičim osim s vjerom i odgojem. General Gotovina vjerojatno ne želi da mu se ime spominje vezano uz skandale i sporna događanja jer mu takva "potpora" može samo naškoditi u obrani.

Na kraju krajeva, pričest je za dijete veliki dan, dan kada je ono u centru pozornosti, ali ne pozornosti medija i javnosti, već svoje obitelji i prijatelja.