Zimi je sve masnije i slasnije

Zimsko vrime čudno utječe na psihu i tilo. Ledeno je, bljuzgavo, sivo. Seliš iz kreveta na kauč, sa kauča u krevet. Šetnja? No way, bolje je vegetirati po toplim kafićima i shopping oazama.

Kome se da ići na aerobic koji počinje u 8 uri navečer? Radije pripremamo kakao i mekane barikade u dekici pred televizorom. Predblagdanski program mami nas nostalgičnim filmovima i hit-serijama. Proliće se čini jako daleko. Di god dođeš, nude se kiflice, rolade, krempite… Odjednom je svih uvatilo spremanje kolača. 

Ljeti manje mislimo na hranu - više se krećemo. Uvik je tu neka gradelada, kretanje u prirodi, bicikla, kraul, picigin. Zimi je sve masnije i slasnije.

Još u pećinsko doba, naši preci zimi su pojačavali unos kalorija, kako bi viškom kilograma i potkožnim tkivom preživili do prolića. Dakle, ostaci tih nagona za papanjem radi preživljavanja čvrsto su utkani u genetski kod. Sa sociološkog kantuna objašnjenje je jednostavno: društveni rituali zimi su vezani uz finu spizu. Obiteljska okupljanja, fešte, blagdanski stol…

Ponekad hranom nesvjesno popunjavamo emocionalne praznine. Ali nažalost, popunjavamo i bokove.

Psiholozi smatraju da tzv. «utješno jedenje» nije obično pretjerivanje s hranom. Radi se o konzumiranju određene hrane u određenim situacijama, npr. smjeni sezona. Kad Dalmošu fali mama, u ledom okovanoj metropoli zaželi se blitve. Utješna hrana zapravo je samo želja za lipim sjećanjima, žudnja za ljubavlju i toplinom.

Nedostatak svitla izaziva poremećaje u spavanju i prehrani, a najčešća je posljedica povećanje apetita. Nema zadovoljstva u zelenoj salati! Utješna hrana najčešće je mekana i kremasta, obično slatka i podsića na papicu iz djetinjstva, kada smo bili zaštićeni i bezbrižni.

Žudnja za ugljikohidratima najžešća je od 16-21. To je vrime kraljevstva daljinskog upravljača i grickalica. No, prije nego strpate još jedan Rafaelo u usta - možda je bolje serotonin povećati kratkom šetnjom?

Bura prodire u kosti, zarumeni obraze, udrveni prste. Južina prodire u mozak, svi su ludi i munjeni, i opet – ne valja! Letargična zima mnoge gurne u blagu depresiju… ali, što se žalim, kako li je tek u skandinavskim zemljama? Ja imam najlipši zalazak sunca.