Zadar i Zadrani nisu zaslužili da ih se kontinuirano blati po medijima

Bilo je to popodne kao i svako drugo, nakon nekoliko dana bespoštednih borbi zadobivene rane su nas tupo boljele. Ali znali smo za što se borimo, Hrvatska je bila iznad nas i naših muka.

Napad je došao iznenada, pucalo se sa svih strana. Ona francuska gamad je kao i obično samo gledala kako nas Srbi nemilice tuku. Obični promatrači, uvijek su bili prijatelji ti Francuzi i Srbi! Izdržali smo koliko smo mogli, ali njih je bilo više.

U prošlom napadu smo ostali bez dva dobra momka, a jedan je krvario preko zavoja na glavi. Došlo je do okršaja prsa u prsa, no držali smo liniju. Nažalost, brzim taktičkim manevrom Srbi su prebacili  težište napada na naše nebranjeno krilo i ispunili svoj cilj.

Sad stanite i razmislite, jako je bitno što vi kao čitatelj mislite da je Srbima bio cilj? Osvojiti hrvatski položaj 1992. ili zabiti Aliloviću gol? Pričica je namjerno dvosmisleno napisana tako da može biti i jedno i drugo. A vaš odgovor na moje pitanje vas djelomično razvrstava u jedan od tabora na koje se Zadar zadnjih dana podijelio.

Skidati zastave ili ne? Grad slučaj ili grad domoljuba? Ovo su pitanja koja se ovih dana postavljaju u našem gradu, umjesto pitanja koja su se trebala postavljati. Tko je prvi u zadarskoj skupini? Koliko ti se povećao promet od navijača?

Zaboravili smo da se ovdje radi prvenstveno o velikom sportskom i marketinškom događaju koji je naš ionako međunarodno nahvaljeni grad mogao postaviti na još sjajnije mjesto na svjetskoj kulturnoj i turističkoj karti. Lijepo je biti Zadraninom kada čitamo članke iz Voguea, National Geographica i sličnih izdanja u kojima se opisuju ljepote grada i gostoljubivost ljudi.

No, sada strane i domaće medijske kuće tu sjajnu zadarsku medalju okreću na onu drugu, mračniju stranu. Gotovo da nema medija u Hrvatskoj koji se ovih dana nije blatom nabacivao na Zadar i Zadrane. Mene osobno je bilo sram, ali koliko sam bio posramljen toliko sam bio i ljut jer znam da niti grad niti ljudi ne zaslužuju ono što se sručilo na njih. Zadar ima svojih problema i trauma, ali istina nikad nije crno-bijela, niti je ogromna većina Zadrana zatucana i nasilna.

Ipak, zakon velikih brojeva garantira da će se na devedesetak tisuća ljudi uvijek naći barem 0.1 posto budala. Ljudi koji mlate turiste i uništavaju imovinu naših gostiju. Kako je to lijepo sročio jedan kolega novinar, radi tih 0.1 posto "slučajeva" Zadar se ponovno etiketira kao "grad slučaj".

Ono što mene osobno češe je činjenica da je ta etiketa prišivena radi sporta, ili bolje rečeno, radi uplitanja povijesti u sport. Ne politike, već povijesti.

Dakle, povijesno gledano rukometni reprezentativci Srbije su imali oko desetak godina kada je počeo rat. Teško da je itko od njih tukao VBR-om po Zadru, prije da su tukli loptama u gol na nekom igralištu. No, povijest svak gleda i tumači na svoj način i to uvelike određuje poglede i stavove svakog pojedinca.

Tijekom međunarodnog sportskog natjecanja reprezentativci Srbije (Srbije koja nam je susjedna zemlja i koja neće nestati, Srbije u koju mnogo toga izvozimo, Srbije iz koje nam dolazi sve više turista) došli su igrati u Zadar.

Mogli smo krenuti od pretpostavke da su došli sa loptama, natjecateljskim duhom i domoljubljem, dok neki izgleda smatraju da su došli sa bombama, mržnjom i nacionalizmom. Ako i jesu došli sa ovim drugim stvarima, to se nije dalo primijetiti u njihovim javnim nastupima.

Zadar je bio na prvoj crti u Domovinskom ratu i ljudi ovoga kraja su puno propatili od Srba prije petnaestak godina. No, svaki od tih koji su Hrvatskoj nanijeli strašna zla imaju imena i prezimena, ali niti jedan od momaka koji igraju rukomet za Srbiju nije na tom popisu.

Oni koji smatraju su te mržnja hrvatstva apsolutno svim Srbima genetski prirođena (kolektivna krivnja je gadna stvar, to su nama Srbi pedeset godina radili radi NDH), potrudili su se poručiti im da se gone iz Zadra i da više nikad ne dolaze. Taj cilj je više-manje postignut.

No, postignuto je još nekoliko ciljeva. U bližoj budućnosti Zadar će teško dobiti domaćinstvo ikakvog ozbiljnijeg međunarodnog natjecanja. Final Four NLB lige će se igrati u Zadru onda kada Duško Vujošević pokloni cvijeće sucima na kraju utakmice, znači nikada.

Označeni smo kao primitivci koji žele naštimati da Morske orgulje sviraju "Jasenovac i Gradiška stara" i kao grad koji ne trpi strano i različito. Neki su samo čekali priliku da Zadru to opet prišiju, a konac i iglu su im dodali "slučajevi" iz onih 0.1 posto.