Zemlja burne prošlosti još uvik budi nekakvu romantiku...

U điru su Irski dani.

Jedini veseli katolički blagdan u korizmi postao je globalno popularan nakon velikih američkih ceremonija koje su organizirali irski doseljenici u 18. stoljeću. Dan Svetog Particka jedino u Irskoj povezan je s vjerskim ceremonijama i molitvama. A mi ostali bacamo se na konzumiranje Guinessa. Dok ne pozelenimo i ugledamo vilenjake.

Samo je jedna zemlja na svitu di možete naići na prometni znak koji upozorava na smanjenje brzine zbog mogućnosti da pregazite patuljka. Opjevani pejzaž, stjenovite obale, pašnjaci, magleni planinski lanci, močvare i pustopoljine...

Priznajem - totalno padam na Irsku. Tako mali smaragdni otok, a dao je tako mnogo velikih književnih imena. Čak 4 Nobelovca. Možda je moć Kelta i snažna tradicija usmene predaje ono što čini irsku literarnu oazu posebnom?

Jedna od najotkačenijih priča, ona koja se smatra bazom razvoja fantasya, djelo je irskog pisca. Obožavam Carollovu 'Alisu u zemlji čudesa' - djevojčicu nezadovoljnu dosadnom svakodnevicom, koja postaje žrtva vlastite radoznalosti i nađe se u zemlji avanture i apsurda, di ništa nije onakvo kakvim se čini. Jedva čekam verziju Tima Burtona.

Kad sam bila dite, nije bilo mp3 playera, ipoda i sličnih vriskova tehnologije. Neee, onda su vladale kazete. Nisi bio cool ako nisi imao kazete s pričama. Najviše sam plakala uz 'Sretnog princa', legendarnu priču Oscara Wildea. Strašno. Odma bi prešla na slikovnice. Razvedrili bi me Swiftovi Liliputanci.

Moje najdraže irsko otkriće iz srednjoškolskih dana je Stoker. Tako je to kad se mišaju hormoni, mračnjaštvo i neodoljiva privlačnost vampirskog mita.

'Drakula' nije bio na popisu lektire. Ali gospodin Beckett jest. Irski vizionar, predstavnik teatra apsurda, zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života.

Još je jedan Irac nepovratno osvojio moju pozornost. Pjesnik, dramatičar, mistik - William B. Yeats. Velika faca Hermetičnog reda Zlatne Zore.

I na kraju, izludio me slavni Joyce. Služio se raznim stilovima i metodama, od dobre, stare struje svijesti, do parodije i fantastike. Pa ti skuži što je pisac tio reći.

Jednim danom u Dublinu zapravo predstavlja cili život, a Bloom, arhetipski 'mali čovik', označava čovječanstvo.

'Uliks' je za mene neprobavljivo, ali zadivljujuće djelo: bogato, živopisno, zapleteno i zabavno. Kao i sama Irska...zemlja burne prošlosti još uvik budi nekakvu romantiku, šarmantnu iskru tradicije, pa ne čudi što privlači one koji vole pobići od složenosti modernog svita.