Zbog čega u modernom Zapadnom svitu muškarci nikad nisu prihvatili suknju?

Jahve: « Žena neće nositi mušku odjeću, a muškarac neće odjenuti žensko ruho.»
(Ponovljeni zakon)

Jedna lastavica ne čini proliće. A minica? Nego što! Izađite iz sterilnih šoping meki, prođirajte malo gradom kroz jutarnju špicu. Jadni muški, ne znaju di će prije pogledati. Svaka druga žena pokazuje nožice.

Haljine, suknjice, minjaci - odjevni predmeti iznimne ženstvenosti, elegancije, lepršavosti; ovisno o materijalu i kroju. Nepogrešiv simbol; damin atribut. Pogledajmo samo oznake na toaletima - ženski je obilježen siluetom u suknji.

Žene su s vrimenom hrabro preuzele elemente muške odjeće - od šešira u 16. stoljeću, sakoa u 18., pa sve do revolucionarnog uvlačenja u hlače početkom 20. stoljeća. George Sand govorila je kako nosi muško odijelo zbog udobnosti i štednje, a ne bunta (no, istodobno je dimila i vodila buran ljubavni život - poput muškaraca).

I tako danas imamo ono što se naziva 'uniseks' odjećom. No, jesu li spolovi razminili baš sve?

Muškarci su se s vrimenom prilično ograničili u odijevanju, što je osobito izraženo kroz tabu koji predstavlja 'muškarac u suknji'. A pri tom ne mislim na one koji nose ženske krpice zbog seksualnog trenutka.

Nekoć davno muškarac u suknji bio je sasvim uobičajena pojava. Zapravo, suknje su bez beda nosili muškarci u Egiptu, Grčkoj, Rimu, a sitimo se i škotskih kiltova - suknji rađenih isključivo za muškarce kao nacionalna nošnja, a nosili su ih još i strašni Vikinzi. Prave su hlače nastale oko 1660. u Europi, povezivanjem nogavica.

Zbog čega u modernom Zapadnom svitu muškarci nikad nisu prihvatili suknju..?

Najčešći argument onih koji se protive muškom nošenju suknje glasi: 'izgleda ženskasto'.

Khm, khm! Neki muškarci izgledaju ženskasto i u najmuževnijem odijelu. Nitko ne može poreći da je Hrabro srce Gibson u suknjici izgledao jako muževno i neodoljivo. A Brad Pitt u Troji. A kompletna filmska ekipa iz LOTR-a. Mmm.

Kilt dobro stoji i Seanu Conneryu, škotskoj filmskoj legendi kojeg je proslavila uloga Jamesa Bonda. A kako je moda zapravo jedan veliki vrtuljak, tako su se kreatori uhvatili ovog tabua, ne bi li mu vratili aspekt muškosti.

'Muškarac ne nosi svoju muškost u odjeći, muževnost je u njegovoj glavi', reka je devedesetih JP Gaultier, predstavljajući svoje prve muške suknje.
Na istu foru kreirali su i Moschino, Galliano, Armani, Prada, Yamamoto...
Njihov glavni izvor inspiracije bila je antika i gladijatori koji su svoje mišićave noge pokazivali ka najmoćniji pokazatelj snage. Trend je prihvatio i modno najosvišteniji nogometaš na svitu - David Beckham.

2003. Metropolitan muzej otvorio je izložbu pod nazivom 'Bravehearts - men in skirts' i predstavio muško nošenje suknje kao kulturni fenomen kroz povijest.

Danas suknje vidimo u svitu umjetnika i subkulturnjaka koji odbijaju društvene konvencije, od punkera, grungera, do glam-rockera. Axl Rose u kožnoj suknji je nešto najseksi što su Gunsi imali na stageu. Posebno misto imaju suknje koje nose glazbenici metal-scene - obično kožne, pomalo fetiš, s dodatkom lanaca i zakovica, a folkeri i pagan-metalci s oduševljenjem nose suknjice svojih predaka.

Čak smo i neke Hrvate mogli vidit u suknjama - Massima, Urbana, Davora Gopca, Kristijana Ugrinu i Hrvoja Rupčića.

Ne vidim razlog zbog kojeg suknje ne mogu zauzeti misto i u muškoj svakodnevnoj/uličnoj modi. Ako tip ima dobre noge i hrabrost ponosno ih pokazati, samo naprid!

Da, da, bilo bi buljenja i šaputanja, predrasuda i osuda...

Društvo konformizma uvik će sasuti negativne komentare na one koji se na bilo koji način protive društvenoj ustaljenosti.
No, granice su tu da bi se prelazile. I zbog toga muškarac u suknji za mene ne predstavlja provokaciju, neurotičnu crtu ili seksualnu devijaciju, nego slobodu, samopouzdanje i individualnost.