Ima li kakve koristi od minijature književnog djela?

O čemu bi ja to mogla pisati danas ako ne o knjigama... OPET.

Sićate se onih pretilih knjižurina s naslovom '100 najvećih djela svjetske književnosti'? Ili 'Vodiča kroz lektiru za srednje škole'? 'Čitanka iz strane književnosti?'

Sve su to bila enciklopedijska izdanja koja su olakšala pisanje lektire, naravno, ako profka ne bi skužila tvoje 'izvore'. A zaista ne vidim ništa loše u služenju knjigama koje ukratko iznose biografiju pisca i najbitnije poruke djela.

Nedavno sam zakočila pred malom, slatkom knjižicom interesantnog naslova: 'Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu'. A radi se o duhovitom i nadahnutom putokazu kroz klasike naše filozofkinje Nadežde Čačinović. Sjajna stvar.

Ali moram s vama podiliti zbunjenost koja me opalila kad sam čula za još jedan pokušaj mrvljenja književnih djela u instant-granule. A gdje se odvija jedna takva transformacija? U carstvu moćnog Interneta.

Znate one Facebook i Myspace 'statuse'?
Uglavnom jednostavne, neproširene rečenice, bisere koje provaljujemo i tako svekolikoj populaciji obznanjujemo svoje 'stanje'. To je divno - svi mogu saznati kako obožavamo Čokolino, di idemo večeras, i koliko smo u zaostatku s plaćanjem računa.

Korisnici Twittera, tzv. mikrobloging servisa pročitali su nekoliko romana.

Dickens, Salinger, Austenica.
Klasici.

A onda su se odlučili zabaviti. Idemo stisnuti roman! Idemo ga isciditi do posljednje kapljice, one koja je dovoljna da demonstrira kakav je okus cilog književnog djela.

Pa tako objavljuju rečenice od 140 znakova. Male knjiške statuse.

'Žena upoznaje muškarca imenom Darcy koji djeluje užasno. Uspostavlja se da je drag' - Ponos i predrasude Jane Austen!

'Bogati klinac misli da su svi muljatori osim njegove mlađe sestre. Doživljava slom'  - Salingerov Lovac u žitu!

'Vladimir i Estragon stoje kraj drveta i čekaju Godota. Njihov status je još uvijek nepromijenjen' - Beckettova drama U očekivanju Godota!

Tim Collins, pisac, totalno podržava ovu ideju. Možda zbog toga jer je izdao vlastitu verziju skraćenih kultnih djela, 'The little book of twitter'.

Haiku verzije antologijskih djela stvara i naša legenda, Renato Baretić. I stvarno su simpatične. Mogli ste ih čuti uživo na manifestaciji 'Zadar čita'.

Ima li kakve koristi od minijature književnog djela?

Sad se tu lome koplja tradicionalista i onih koji su skloni svim oblicima novotarija.

Hoće li onaj koji nije pročitao Tolstoja / Joycea / umetni omraženog pisca po želji u cijelosti, poželjeti to učiniti?

Jesu li ta ogoljena, opustošena djela još jedan pokazatelj kako nam opća kultura sve više naginje instant rješenjima?