Znate li da je 30% Hrvata u dobi od 18- te do 24- te godine imalo iskustvo „one night standa" ili seksa za jednu noć? Taj podatak nam je nedavno postao dostupan zahvaljujući istraživanju sociologa Aleksandra Štulhofera. On je u Hrvatskoj nešto kao Tracey Cox u Velikoj Britaniji. Samo bez one televizijske emisije u kasne noćne sate gdje ona i njen kolega zajednički rješavaju seksualne probleme dvoje ljudi koji su se za to dobrovoljno prijavili.

Pa razmišljam da li bi se u Hrvatskoj jedna takva emisija mogla prikazivati? Vjerojatno, po mom skromnog mišljenju, ne bi bio problem u prikazivanju, već u pronalaženju partnera koji će stati pred kameru i pred očima javnosti pričati o svojim seksualnim problemima. To je kod nas, ipak, ma koliko se trudili to drugačije prikazati, još uvijek, tabu tema. Ali zato su se, Hrvati, itekako iskazali u rješavanju anonimnih anketa na temu seksualnosti. I upravo su si tu, što se ono kaže, „dali oduška".

Kad već ne može javno, a ono, moraju se bar negdje pohvaliti svojim izrazitim umijećem. Do sada, gotovo nikada, nije bilo problema sa pronalaženjem ljudi koji će ispuniti te dragocjene ankete. Jer, eto, ljudi žele da se broji i njihov glas, njihovo iskustvo, na temelju kojeg će znanstvenici donjeti određeni sud. I tako Hrvati, s ponosom i zadovoljstvom, nakon ispunjavanja ankete s nestrpljenjem očekuju rezultate istraživanja.

U istom tom istraživanju je, između ostalog, utvrđeno da smo na ljestvici, po prakticiranju seksa za jednu noć, prilično visoko. Na čak sedmom mjestu! Od ukupno 48 zemalja koje su sudjelovale u njemu. Prednjače Britanci, Njemci, Francuzi i Amerikanci. Zavidna razina, složit ćete se! To mi ipak daje pravo da zaključim kako Hrvatska i nije tako čedna zemlja. Samo još, za razliku od ostalih, nije spremna progovoriti o tome.

Ali zato je većina spremna za subotnji izlazak. Frizura, šminka, odjeća, obuća, sve se koristi kako bi nam vanjska ambalaža bila besprijekorna. Držimo se visoko (pri tom ne mislim samo na visinu potpice kod cura) već na visinu nosa i glave koja, kod nekih, gotovo dotiče i samo nebo. Time želimo pokazati koliko smo jaki i samopouzdani. Možda, za neke smrtnike, i nedodirljivi. Sve je to oružje koje spretno koriste i muškarci i žene kako bi dobili ono što žele.

Negdje između želje za pronalaženjem onog pravog, prijateljstva ili samo društva, krije se i želja za pronalaženjem nekoga tko će, isto tako, biti spreman, na seks za jednu noć. On se još stručno zove i „klasičan seks za jednu noć." Jer, mora se razlikovati od seksa koji se dogodi s dugogodišnjim prijateljem ili prijateljicom. To se zove „prijateljstvo s povlasticom." Netko voli biti povlašten, a netko je klasičar. Kada se anketirane pitalo, da li, prilikom toga, ima nekih pravila koje se obje strane moraju pridržavati, odgovori su bili da je sve dopušteno, a jedino pravilo je prakticiranje sigurnog seksa.

I „klasičar" i „klasičarka" su se, također, složili u jednom. Da tu osobu više, nakon toga, ne žele vidjeti. Bude se s amnezijom i žele da tako i ostane. Ono što se između njih tada dogodilo, bila je strast, privukli ih hormoni, ta osoba im se sviđala svojom vanjštinom i pojavom. I to je, u biti, to. Jer, ne možete nikoga upoznati nakon sat, dva razgovora. No, ponekad vam se takva avantura itekako može obiti o glavu. I to nekoliko, točnije osam godina nakon „klasičara". Jer, nikad nije isključeno da će jedna od strana poželjeti to ponoviti, ili razviti simpatiju.

Tako mi se nedavno požalila prijateljica da svaki dan dobiva friend request na facebooku od tipa s kojim je bila samo jednom, ili dva puta (ne sjeća se, jer je ujutro uključila amneziju), a on ju je, i to gotovo nakon 8 godina pronašao i sad želi biti njen „prijatelj s povlasticama." Ona je jadna u šoku, jer joj nikako nije jasno od kuda on zna njeno prezime. Sve joj je to pomalo, psiho, a kada svaki dan odbije njegov zahtjev, negdje, u gluho doba noći, dolazi joj e-mail pun toplih riječi i molbe za zajedničkim „druženjem". „Zamisli, ostavio mi je i broj mobitela i kućni broj! Nakon što nisam odgovorila, ponovno mi je došao e-mail u kojem se pita, ali zašto? Ne kužim, kaj nije niš naučio? Pa ne želim imati posla s njim. Tada nisam imala „uključene" osjećaje već samo želju za seksom. Zar je tako teško povjerovati da jedna žena to može?"  

Oduvijek se vjeruje da je to svojstveno muškarcu, a žena koja je takva, ništa ne vrijedi. Hm, da, moram zaključiti da je u pravu. I žene mogu „isključiti" osjećaje i u ovom muškom svijetu su naučile razlikovati seks od vođenja ljubavi. Napokon je bila primorana uključiti blokadu na tu osobu koja je, očito, jako uporna. Ili očajna. I zato, Hrvati, dosta lažne moralnosti! Svi smo mi krvavi ispod kože, i svi čeznemo za dokazivanjem i natjecanjem. I svi žele vjerovati kako su u tome uspješniji. Nemoralno buđenje s amnezijom....česta ta amnezija u Hrvata....

U kolumni su korišeni materijali i izrazi sociologa Aleksandra Štulhofera.