Danas ću s vama podiliti najbolje iz kolekcije 'Biseri Jadere'

Zadre, Zadre, grade, naša diko! Ma cila županija, diko naša... Zbrajamo i oduzimamo, sezona polako curi. Svako lito, sa svjetskom krizom ili bez nje, čekamo te krasne ljude koje nazivamo turistima. Moja baba ih i dalje zove Gosti - virujte mi, u naglasku joj čujem veliko slovo 'G'.

Baba se počela baviti turizmom sedamdesetih, dok sam se ja još koprcala u svom prethodnom životu. Ona je Veliki domaćin u našoj kući, a starci kojima je već 5 banki, još uvik nisu dostigli njenu veličanstvenu razinu znanja i sposobnosti u turizmu.

I sad kako se ja mogu miriti s babom?

Mislim, ta je prošla sve predstavnike europskih zemalja. U Zlatno doba turizma najbrojniji su bili Švabe, i to oni dubljeg džepa, koji su svake večeri izlazili van isti i piti, a ne ka ovi danas, koji uzmu samo jednu kuglicu sladoleda.

Ipak, imam i ja određenog iskustva u toj bajnoj tercijarnoj grani. A danas ću s vama podiliti najbolje iz kolekcije 'Biseri Jadere'.

Vidite, turisti, osim što vole udobnost i blizinu mora, imaju interesantnu osobinu - znatiželju - koja ih tira na postavljanje kojekakvih pitanja.

Najosjetljivije područje svakog Homo Turista su pare. Oni će vam dobro izribati sve moždane stanice zanimajući se za tečaj, točnu brojčicu s desetak decimala, sustav plaćanja u Hrvatskoj, boju, miris i Ph stupanj novčanice i preciznu vrijednost kovanica. Svaka lipa je važna!

Kad vidim da se uz mene zaustavlja auto stranih registracija, dižem glavu i otkrivam slušalice u ušima, s neverbalnom porukom: I can't heeeeear you! Inače bi po ko zna koji put postala prenosni GPS uređaj.

Možda ovo ne spada u znatiželjna pitanja, ali jedno je od naj-postavljenijih: Can you take a photo,, please? Da su mi dali jednu jabuku svaki put kad sam opalila fotku po Kalelargi/na Forumu/Morguljama, danas bi bila popularna proizvođačica štrudla i pita.

Usput, znate li da nekoliko Japanaca viruje da se Orgulje mogu paliti i gasiti?

Krajem srpnja osjećaš taj turistički vrhunac. Ima ih na tone, kreću se u sporim krdima prema Poluotoku. Moga bi snimat 'Mars attacks 2'.

Jednom sam s kolegicom pijuckala na Brani, di se nalazio štand, a ona je bila tzv. turistički informator. Kad eto ti neki Talijani. Odma ih moš skužiti po količini gela i zlata na prsima, a zubi im se slažu s bilom robom.

Nakon nekoliko uobičajenih pitanjca o kulturnim znamenitostima, Gianni, Lucca i Adriano zanimali su se za, hm, određene usluge. Nježne usluge, u prijevodu: di bi oni mogli skupit ženske. Moj Darth Vader pogled poslao ih je priko mosta, di su se stopili u masi ljudi, a još se i danas pitam jesu li ostvarili svoj cilj.

Ako želite nezaboravno iskustvo, zaboravite na Zimmer frei. Zaposlite se kao konobar. To će vam dati uvid u sve oblike ljudske gluposti, intezivan 'jedan na jedan' dodir s turistima.

Karijera na škrinji sladoleda proširila je moj horizont. Bila sam turistički vodič, suosjećajna slušateljica, spremačica, učiteljica, medicinska sestra - a sve to u jednom! Nikad neću zaboraviti jednog Amera, vitalnog dida iz Dallasa, i njegovu izjavu: 'Hey, pa zašto niste srušili bedeme? Rat je završio, zar ne?'

Time bi završila ovu malu prezentaciju kolekcije 'Biseri Jadere'.

Slobodni ste dodati još par 'komada' svojih bliskih susreta s turistima.

Nažalost, mnogi domaći drže se one: ostavite nam pare, al nemojte dolazit. Turisti su pilane. Al meni je nekako drago vidit te puste ljude (koje više nikad neću vidit), jer znam da će u svit ponit sve ono lipo što mi imamo cilu godinu.