Zaljubi se u svoj posao pa cili život neš ništa raditi

E jesu dosadni s tim izvješćem Svjetske banke. Izgleda da su mediji skočili na to ka gladni vukovi, pa sad ispada da se u našoj državi radi slabo i nikako. Odma su krenuli u pohod po gradskim špicama, ne bi li snimili kafiće krcate radnih ljudi.

Stvarno, kad pogledaš, ispada da mi stalno pijemo kavu, uzimamo bolovanja i slavimo ko zna koji praznik. A sad se to i analizira.

Ako zasučemo rukave i bacimo se na posao, ni to neće biti dovoljno - za povećanje produktivnosti potreban je politički dogovor. Jadni mi.

Meni se čini da se Medaljon rada more podiliti na dvi strane: s jedne su zaposleni, koji nerijetko kukaju, žale se na slabu plaću, nepravdu, stres, umor...a s druge strane su nezaposleni koji se žale na - nezaposlenost.

Bilo je to davno, davno prije - Bog je kaznio Adama i Evu, istirao ih je iz Raja i reka da će morati raditi u znoju lica svog, s tim da će žena još i rađati. Ora et labora, zborili su srednjovjekovni benediktinci.

Paradoks našeg 'razvijenog' društva leži u tome što se uz pustu tehnologiju koja omogućava povećanje slobodnog vrimena uopće ne osjećamo slobodno. Naprotiv, osjećamo se zarobljeno. Stisnuti rokovima, migrenom i antipatičnim kolegama. Radi i muči. Ma kad su to ljudi počeli praviti razliku između rada i slobode?

Ajmo malo u kameno doba. Tribalo se prehraniti, dva-tri puta tjedno ići u lov. Rad je bio uzvišeni obred, a potraga za hranom veličala se svečanostima. E onda smo se uvalili u poljodjelstvo. Rad je prešao u kategoriju odvojenu od slobodnog vrimena i uživanja.

Oko 8000 godine p. K. stiže plug. Drevna Mezopotamija i Egipat doživljavaju revoluciju poljoprivrede. Oblikuje se kultura marljivosti i napornoga rada.

Budući da je sve to tribalo organizirati, izniknula je klasa onih koji ne rade, nego nadziru...a danas ih uglavnom nazivamo 'onima koji side u fotelji'.

Svi mi dobro znamo onu: zaljubi se u svoj posao pa cili život neš ništa raditi. Nevjerojatno, ali istinito. Ali malo je onih koji su istinski zaljubljeni u ono što rade, a puno je više natjecatelja u igri koja se zove 'Meni je još gore'.

Možda se tribamo sititi oduševljenja koje se osjeća na početku svakog rada, svih razloga zbog kojih smo prihvatili posao. Možda bi tribali razbiti rutinu, ignorirati negativce i naučiti prihvaćati kritike. I gledati naprid.