Kada ste posljednji put bili u kazalištu?

Kazalište?

E, da, to vam je ona dvorana puna crvenih fotelja koju posjećuju babe što vonjaju po staračkim parfemima. To je za finjake koja ne sluša narodnjake. Političare, kulturnjake, profešurdiju i drugu starudiju.

Mora da mi fale daske u glavi kad proizvodim bedaste rime.

Ma sve su to predrasude!

Naravno da kazalište nije rezervirano samo za starce, predstave vole i 'srednji' i mladi. To su oni kojima je gušt provesti večer i bez buljenja u ekran ili filmsko platno. To su oni koji vole 'daske koje život znače', i sve ono što im ova umjetnost nudi.

U poplavi sadržaja kojima čovik ispunjava svoje vrime, danas dominiraju napredne tehnologije.

Sve nam je na dlanu.

Evo, dok s laptopom u krilu pišem ovaj tekst, razmišljam kako ću pogledati dvi-tri epizode South Parka. Dostupne su na netu. Može i kino, i to uglavnom kad padne 'čoporativan' odlazak. U kazalište...pa, ne idem onoliko često koliko bi volila.

Moja frendica kaže da joj je tamo dosadno. Triba se mirno siditi, koncentrirati se na radnju, ne moš izaći zapaliti, c, c, c. Ona ne bi izdržala ni u kazalištu lutaka. I nije ona jedina koja tako razmišlja. Neki ljudi jednostavno ne vide smisao u živoj sceni, tom puzzleu književnosti, glazbe, kostimografije, scenografije.

Prvo kazalište u Zadru, tzv. 'Teatro Nobile' svečano je otvoreno davne 1783. godine. Bilo je to raskošno misto, s kristalnim venecijanskim lusterom i 74 lože. Predstave su izvođene na talijanskom: komedije, drame, krabuljni plesovi, opere buffe. Ekipa u publici često je beštimala i gađala glumce jajima, baš kao i u drugim ondašnjim kazalištima Dalmacije. Raspašoj!

Zgrada Novog kazališta građena je u renesansnom stilu, kod današnjeg trga Tri bunara, pod budnim okom Mihovila Klaića. Tri dvorane mogle su primiti oko 1500 gledatelja. Kazalište je otvorio Verdijev 'Krabuljni ples' 1865. godine.

A onda se zahuktao preporod, a time i kazališne aktivnosti.

Blaženi Zmajevićevi sjemeništarci! Oni su izvodili prve predstave na hrvatskom jeziku. Sve dok nismo pali pod Kraljevinu Italiju, kazalištarci se nisu gasili, pa je osnovana Hrvatsko diletantsko kazališno društvo.

Kad su se prilike smirile, napokon smo dobili profi-kazalište, Hrvatsko narodno kazalište 1945., pravu družinu s redateljem Šimom Dunatovom. Publika je počela uživati u Držiću, Goldoniju, Tijardoviću. Osniva se Baletna škola i Dramski studio. U lito 1960. održana je prva sezona na otvorenom.

No, vrime je učinilo svoje, zgrada je počela propadati, a nije bilo para. Ansambl se raspada...nepovratno.

Zgrada je u međuvremenu skrpana, ali ne i ansambl. Predstave izvode gosti, s čijim kazalištima Zadrani redovito surađuju.

Gadne devedesete.

Rat je pomeo mnogo toga.

Narodno kazalište se gasi, stiže Hrvatska kazališna kuća Zadar - HKKZ. Osnovan je Glumački ansambl, ne bi li tako pristigla i friška krv, mlada kazališna ekipa. Prvo Zadarsko kazališno ljeto održano je '95, a '97 'Zadar Snova'.

Najnovija vijest je promjena imena - HKK Zadar postaje HNK Zadar, čime se postiže nacionalni status kazališne kuće, koju imaju i kazališta u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Za one najmlađe, tu je Kazalište lutaka, a 'artikulturna' ekipa stacionira se u kinu Pobjeda.

Kada ste posljednji put bili u kazalištu?

Ne sićate se?

Onda nemojte propustiti ovu subotu!

Po prvi put u Lipoj našoj imat ćemo 'Noć kazališta', manifestaciju koja će po principu 'otvorenih vrata' dodatno popularizirati glumište, pozornicu, teatar, kraljevnu umjetnosti koja je pravi sažetak različitih oblika umjetničkog izražavanja.

Budite dio toga.