A sve je počelo davne '69, kad su crtač Roberto Raviola Magnus i scenarist Lucciana Secchi Bunker na talijansko tržište izbacili prvi broj Alana Forda...

Bilo je to vrime ludih sedamdesetih/osamdesetih. Lovu se skupljalo odvajajući od marende. Sasvim skromna žrtva za tako dragi pohod na kiosk! Nije bilo mobitela, igrica, interneta i drugih danas ustaljenih oblika razbibrige. Na području bivše Juge mnogi su kao nezaobilazno štivo čitali - stripove!

Možda će zvučati pretjerano kada kažem da sam prva slova naučila zahvaljujući plavokosom dugonji, čije nesvakidašnje pustolovine potpisuju Magnus i Bunker.

'Alan Ford' - strip serijal iz 'zlatnog doba' strip izdavaštva zauvik će zauzimati misto u mom srcu i kutiji u ormaru.

Zanimanje za ovaj strip predstavljalo je svojevrsnu inicijaciju u svit odraslih, a mene je u Newyoršku Cvjećarnicu prvi put odveo Stari.

Danas, nakon četrdeset godina izlaženja, moramo priznati - Alan Ford postao je legenda, ostavljajući neizbrisiv trag u popularnoj kulturi.

A sve je počelo davne '69, kad su crtač Roberto Raviola Magnus i scenarist Lucciana Secchi Bunker na talijansko tržište izbacili prvi broj Alana Forda.

Unatoč lošoj prodaji, izdavači nisu dignuli ruke od serijala.

Tada se dogodio pravi bum, ili bi bilo bolje reći - hik!

Dvedesetšesti broj predstavio je jednog od najotkačenijih superjunaka, smetlara alkosa koji krade siromašnima da bi dao bogatima. Rođen je legendarni Superhik!

Fordova naklada skače na 100 000 primjeraka, u prepoznatljivom crtačkom stilu i formatu sa dva kadra na jednoj stranici. Na žalost, nakon 75 Magnusovih epizoda izminija se cili čopor drugih crtača, koji nikad nisu postigli Magnusov karakterističan đir.

Osim prvih slova, uz Forda sam naučila i mnogo iz povijesti. Za razliku od tajnih agenata, nisam zaspala uz priče Broja Jedan. Ovim putem ispričavam se profesorima koje sam nepokolebljivo uvjeravala da 'ja znam sve o Trojanskom ratu'.

Prvobitno zamišljen kao parodija špijunskog žanra tipa James Bond, Ford je serijal kojeg čini galerija nezaboravnih likova, siromašnih tajnih agenata pod vodstvom starog paralitičara Njegove Visosti Broja Jedan.

'Grupa TNT' zapravo je ekipa smotanih anti-junaka koja se uvik izvuče iz nezamislivih govana.

Specifičan crni humor i satira privukli su čitatelje - Alan Ford više je od stripa kojim se ubija dosadno poslipodne. Baš kao i sam crtež, poetika Alana Forda je crno-bila, pa je ekstremno siromaštvo uvik suprostavljeno masnom bogatstvu.

Halo, Bing! Kako brat? Opet u zatvoru?
Cijena? Prava sitnica!
Bolje živjeti sto godina kao milijunaš nego sedam dana u bijedi!
Ja sam odveć star, ali poslušaj moj savjet...
Ako kaniš pobijediti, nipošto ne smiješ izgubiti!
Grunfovi natpisi na majicama:
Bolji je častan bijeg nego nečasna smrt!
Tko spava nije budan!
Tko vrijedi leti
tko leti vrijedi
tko ne leti ne vrijedi
 

Epizode Forda prave su kritike društva - političke i gospodarske krize, nezaposlenosti, snobizma, rasizma, ideologija...a stvarno je lako poistovjetiti se s nekim od junaka (zovite me Bob Rock), postati svjesni činjenice da smo i mi pegulasti, lini, nervozni, sebični, naivni, no da smo ipak samo - ljudi. I odma nam je lakše.

Alan Ford još uvik je na kioscima u Italiji i kod nas, ali to više nije to...

Današnje stanje u kojem se serijal nalazi najbolje je objasnio sam Bunker: 'Prošlo je vrijeme satire. Kako političke, tako i socijalne. To više nije u modi.

Alan Ford nekako preživljava jer je postao neka vrst institucije.'

No, dok s guštom ponovo čitam neke od epizoda starih Fordova, primjećujem da one više nego ikad odgovaraju društvenoj stvarnosti...