Zanimljivo je kako ljudi u vrijeme krize često pribježu starim običajima i tradicijama

Zadnjih godinu ili koliko već traje kriza, u medijima i oko sebe viđali smo razne pokazatelje recesije. Kod nas biro sve puniji, firme se zatvaraju, nema božićnica, na globalnoj razini svijet strahuje od posrtaja američkog gospodarstva, Dubai u bankrotu, a bankari u katranu i perju, da vam ne nabrajam dalje.

U istoj smo kaši i što je tu je, moramo se iz nje izvlačiti i dovitljivati kako uštedjeti koju kunu kako bi smanjili troškove života. Jedan od većih troškova u hrvatskim i zadarskim domaćinstvima sigurno je pušenje.

Pušenje je vjerojatno u porastu budući da su ljudi u besparici skloni nervozi, a cigareta je nervoznima uvijek bila mio drug.

Ako imate dva pušača u kući, a puše po kutiju na dan, oko tisuću kuna mjesečno vam ode u dim. Nije tisuću kuna malo, još zeru pa rata za auto.

Sjećam se kako sam kao student prve godine i (tada) strastveni pušač svoj mjesečni budžet redovito precjenjivao i tako redovito već oko 20-tog u mjesecu postajao nelikvidan. Naravno, morao sam jesti, ali i pušiti, i na rješenje mi je ukazao jedan kolega - Domingo, duhan za motanje.

Kupio sam prazne košuljice i filtere, polovnu mašinicu za punjenje, desetak kila krumpira na pijaci i tako se hranio i pušio do prvog u mjesecu.

U međuvremenu sam prestao pušiti, ali je nelikvidnost nešto nadišla razmjere mog stana. A dobra rješenja su uvijek dobra rješenja i Zadrani su izgleda u borbu protiv krize pozvali mog starog prijatelja Dominga.

Kako sam nedavno pročitao u jednim zadarskim dnevnim novinama prodavači, trafikantice i Dule složni su u ocjeni kako duhan za motanje ide bolje nego ikad, a o rizlama da se i ne govori.

Kesica, filteri i papirići koji su dosad bili rezervirani za studente, osobenjake i nekonformiste našli su svoj put u mainstream pušenja, a preko tog najraširenijeg društvenog poroka i mainstream samog društva.

Tabakera koja je kao relikt prošlosti, „Prosjaka i sinova" dosad bila obilježje prepoznavanja pozera i kulera ponovno nalazi svoje mjesto na stolovima kafića i vjerujem da će ih za koji dan pod borovima biti više nego ikad.

Posredno je još jedna navika sa sebe zbacila dio stigme. Uživatelji marihuane se više ne moraju tresti ako im policajac nađe rizle u džepu.

- Sve ću priznati! Prodala mi ih je ona teta u trafici na uglu, i znate što, ima ih još tonu, našalit će se pokoji s predstavnicima represivnog aparata bez straha od odmazde.

Šuplja i prozirna izlika ukebanih „To mi je za motanje duvana" preokretom pušačkih navika najednom dobiva težinu i smisao. Ako rola grada pola...

Zanimljivo je kako ljudi u vrijeme krize često pribježu starim običajima i tradicijama. Nova godina u obitelji pred kaminom najednom dobiva prednost nad skijanjem, delicije sa sela nad onima s polica supermarketa, djedov fićo uz malo truda od krntije postaje oldtimer i idealan prvi auto za novopečene vozače.

Dragi čitatelji, uz kesice duhana za motanje sve su to sigurni znakovi da smo popušili. Sretan vam i blagoslovljen Božić.