Jesu li Hrvati odgojena nacija? Ili nije do nas? Ma bit će da nije, ima neodgojenih i nekulturnih ljudi priko bilog svita koliko ti srce poželi. Ova tema bode me u oči od kada sam počela čitati komentare na raznim portalima. Svugdje isto.

Uhvate se nečega k'o pijan zida i ajmooo. Da se razumijemo, rasprava je zdrava stvar. Ako je argumentirana, naravno. Ako se svodi na vrijeđanje i spominjanje nečije majke i raznih dijelova tijela, onda nije.

Razina kulture je jako niska. Obično se sve svodi na: dis' ti bija devedesprve? Spominjanje kockastih glava, predaka, ustaša /partizana /kromanjonaca. Na komentare poput: aj muči, k'o da ti znaš što o tome, tebe bura raspuvala dok si čuva' ovce na Velebitu. I slično. Sve samo ne ono što bi trebalo biti. Argumentirana rasprava. Općenito, odgoj je bitan.

Odgoj nosimo kao nešto osnovno što nas gradi kao osobu. Zato se i naziva kućni odgoj. Od najmlađe dobi kad nas uče da su riječi koje otvaraju sva vrata: hvala, molim, izvoli, oprosti. Nešto kao bečka škola govora. Kažu da je najteže raditi s ljudima. Vjerujte mi, istina živa.

Sto ljudi, sto čudi. Različitih nas ima. S različitim razinama naobrazbe. Ni to čuveno školovanje nije deviza za razne nekulturnjakoviće koji misle da su popili svu pamet svijeta samo zato što nose odijela i kravate oko gizdavih vratića. Ne, oni misle da nije pristojno pozdraviti gospodina konobara i lijepo se zahvaliti na kavi. Dobro, o ugostiteljima da ne govorim. Zar je toliko teško donijeti čašu vode?! Ili situacija kada hodate po dućanima pa vam samo dvije od deset prodavačica kažu: Dobar dan, izvolite. Druge se prave kao da ste lutke iz izloga koje su naglo dobile noge.

Da ne pričam o manirama i lijepom ponašanju prema starijim osobama. Što je poprilično izraženo kad se vozite autobusom. Tamo ne znate ni tko pije, ali bogme svi plaćaju. Vozač obično polukulturan brko koji kao da vozi vreće krumpira, a putnici?

Ha, posebna priča. Mulci koji se ne znaju ustati, starci koji zanovijetaju. Šarena družina, nema što. Ah, taj kućni odgoj, nekima je očito posve nebitan. Posebno volim i one pametnjakoviće koji ulaze u ustanove i objekte kao da im ćaća posjeduje pola iste. Parkiraju na stepenicama skoro. Bez pozdrava. Bez zadrške. Bez imalo odgoja.

Nije to čak ni greška naše male državice. A ne, nismo ni mi vesla sisali. Mi se samo vodimo ono poznatom kud svi Turci... A bonton? Ostao negdje i ladicama lijepog ponašanja. Kao, ma nije to za nas. To samo budale znaju reći hvala. Kad se kaže kultura, obično se misli na (ne)odgoj ljudi.

Počinje do onoga: Kaži hvala teti na čokoladi. Preko: Jesam li rekla da se u razredu dižu dva prsta ako želite nešto reći? Ne govorite svi u glas! I još: Kolegice, kad pokucate prije ulaska, možete ući u prostoriju. Do faze kad Vi počnete govoriti: A gdje ti je odgoj? Mulac jedan, tebe treba preodgojiti! I tako klizimo kroz život. Neki ostaju na razini polupračovjeka, dok neki uspješno evoluiraju u socijalno biće kojem je itekako bitno kakav dojam ostavlja među živim svijetom. Svugdje se srećemo sa naznakama lošeg ili potpuno nepostojećeg odgoja.

Dajte, okrenite se oko sebe. Kad vam netko presiječe put na cesti. Loš vozač? Ne, neodgojen čovjek. Kad se netko ugura ispred vas u redu na socijalnom. Nekulturan čovjek. Kad vas službenik otkanta po kratkom postupku. Loš radnik? I to, ali i neodgojen i nekulturan čovjek. Znam, znam. Opet će se javiti neki dušebrižnici s komentarima kako nemam pametnijeg posla nego pisati o nečem tako marginalnom kao što je odgoj i kultura.

A ma nemoj? Tko kaže? Kao, nije to bitno. Nije, nije. Najbolje da smo ostali na onoj pećinskoj razini. To bi sigurno bilo bolje. Pa se ne bi uopće bavili marginalnim stvarima. A stvarno smo neki čudan narod. Neka nas ima što više, natalitet je bitan za državu. Ali, male Hrvate treba i odgojiti.

Da bi postali europski građani, a ne budaletine koje ne znaju ni hvala reći. Da se ne bi dičili neodgojem kao osnovnom osobinom. A lijepa riječ otvara mnoga vrata u međuljudskim odnosima. Jer je tako prirodnije. I to nas gradi kako osobe. Zato vam se zahvaljujem na pozornosti. Do čitanja. Vidite? Ne boli.