- Što mi zapravo radimo ovdje? - zlatokosa je ukočeno sjedila na visokom stolcu i pregledavala nepoznata lica, izgubljena u oblacima nikotina.

- Samo se ti opusti, dijete drago - odvrati joj nešto starija dama, mašući prilikama koje su se pojavile na vratima bara. Trideset pet tankih narukvica zveckalo je u ritmu njezinog zapešća.

Za stolom se sada nalazilo pet žena. Pet potpuno različitih žena. Julija, maloljetna plavuša u gotovo prozirnoj, ružičastoj haljini nalik spavaćici. Elizabeth i Jane, obje u bojama viktorijanskog olujnog neba. Scarlett, neodoljiva u blijedozelenoj. Dama sa zveckalicama zračila je mudrošću i spokojem minulih vremena. Penelopa blago dotakne obraz ljepuškaste Elizabeth.

- Čula sam mnogo o tebi - reče.
- Nadam se samo dobro - sramežljivo će Elizabeth.
- Bolje da ne znam što si čula o meni! - prasne Scarlett. Čarobnim pogledom već je hipnotizirala konobara, koji se iste sekunde stvorio pored žena, preuzimajući njihove narudžbe.

- Što mi zapravo radimo ovdje? - ponovi Julija, pijuckajući bezalkoholni koktel. Nervozno je uništavala papirnati suncobran.
- Radi se o priči... - počne Penelopa - ... jeste li već čule za to? -
- Kakvoj vražjoj priči? - zapita Scarlett.
- Eto, tako - priči! Riječima, rečenicama, tekstu. - pojasni Penelopa.

Elizabeth se zagleda u Jane, koja do tada nije izgovorila ni jednu jedinu riječ. Ova duboko uzdahne.

- Pretpostavljam da se radi o takozvanoj mentalnoj blokadi. -
- Kakvoj vražjoj blokadi? - Scarlett se zagrcne viskijem.
- Mentalnoj blokadi. To se povremeno javlja kod svakog pisca. - zaključi Jane.
- Kod ove se javlja stalno! - zaključi Scarlett.

Vrata su se otvarala-zatvarala, a ljudi su se tiskali oko šanka. Bar je pucao po šavovima. Glasna glazba i zujanje gostiju stvorili su predinfarktnu atmosferu.

- Što mi zapravo radimo ovdje? - činilo se da je Julija na rubu. Azurne oči utapale su se u nadolazećim suzama. Penelopa joj uputi majčinski pogled, pa se nagne bliže stolu, a žene učine isto.

- Svaki put kad Ona odluči napisati dubokoumnu priču u kojoj se javljaju likovi iz svjetske književnosti, događaju se ovakve stvari. Meni je ovo već treći put. Jednom je pisala o pravu muškarca na nevjeru. Drugi put o pravu žena na nevjeru. I svaki put iskoristila bi moj lik. A baš sam presađivala pelargonije, kad - puf! Eto me u Tekstualnom limbu.

- Što je to Tekstualni limb? - upita Elizabeth.
- Ooo, svaki put je nešto drugačiji. Jednom sam se našla u planinskom domu. Drugi put u napuštenoj tvornici čokolade. Čini se da je ovaj put stvarno u gadnom stanju -
- Kako to? - prekine je Scarlett.

- Tekstualni limb odraz je stanja njezinog uma. A mi smo ovdje jer čekamo da isplete mrežu... -
- Kakvu vražju mrežu? - bubne Scarlett.
- ... mrežu; da poveže niti, da poveže nas i isplete priču. - objasni Penelopa.

Žene su šutjele, ne gledajući se u oči. Svaka je razmišljala o vlastitoj ulozi, toliko značajnoj da ju je Ona odlučila iskoristiti. Upotrijebiti kao maslinovo ulje.

Jane se nakašlje, pa progovori nešto promuklijim glasom:
- Možda Ona u meni vidi slobodnu, samostalnu ženu kakva ranije u engleskoj književnosti nije postojala. Mislim, moj Rochester... -

- ZNAM! - vrisne Scarlett - Sad sam se sjetila! Jučer, dok smo pili čaj s Lady Macbeth, došla je i ona grozna Carrie, onaj kovrčavi skeletor, nekakva komunistica, kolunistica... Uglavnom, spomenula je Dan zaljubljenih! -

- Dan zaljubljenih? - Julija zaneseno podigne glavu, kao probuđena Trnoružica.
- Prvi put čujem za tako nešto - promrmlja Elizabeth - Shvaćam što želiš reći, Scarlett. Ona piše priču povodom Dana zaljubljenih, pa je odlučila ubaciti svoje omiljene likove... ženske likove antologije ljubavnih priča! -

- No, čini se da joj ne ide baš - strogo će Penelopa - Julija je sasvim logičan izbor. Siroto dijete, želiš li još jedan koktel? -
- Ne bih, hvala -

- Konobar!! - Scarlett zavrti još jednu rundu - Djevojke, mislite li da sam i ja logičan izbor? Priča o meni i onom mom najdražem čudovištu... -
- Rhett je dobro? - uljudno zapita Jane.
- O, sasvim dobro - odvrati Scarlett, uz posljednji gutljaj. Elizabeth joj prepusti i svoju čašu. - A kako je tvoj Darcy? -

- Ne mogu se požaliti - Elizabeth oblije rumenilo, no srećom, u mračnom baru to se nije primjetilo. Toplina koju je u tijelu pokrenulo tek jedno piće pružila joj je do tada nepoznatu ugodu. Zauzela je udobniji položaj na stolcu (kakav je to namještaj, za ime Božje?) i nasmiješila se Juliji.

Čudesno! Toliko se divila hrabrosti ljubavnika iz Verone, a sada je mala zlatokosa vila sjedila nasuprot nje. Penelopa, ta legendarna, epska žena, popustila je Scarlettinom nagovaranju - otkrila je detalje o Odisejevom obračunu s proscima. Jane je upijala svaku njezinu riječ, nesvjesno prazneći treću čašu, pa su žene uskoro slušale o tome kako je sačuvala zdrav razum s mračnim Rochesterom. Razgovor je postao sve živahniji, smijeh sve hihotaviji. Pogled zamućeniji.

- Čini li se to meni... ili se ova prostorija nekako mijenja? - propetlja Elizabeth, oslanjajući se na Janino rame.
- Nestaje - užasnuto će Julija. Šank se rasplinuo, kao i nekoliko ljudi u blizini. Glazba se stišala, strop kao da je zahvatio golemi usisavač. Snažan vjetar uskovitlao se oko jedinog preostalog stola u baru, dižući šešire, haljine, zveckajući Penelopinim nakitom, mrseći Julijinu dugu kosu. Uskoro od Tekstualnog limba ne ostade ni papirnati suncobran.

                             *     *      *     *      *    *     *    *     *

Zadovoljno je uzdahnula. Bacila je pogled na kalendar - 13. veljače. Uspjela je, ovaj put je uspjela i prije dogovorenog roka. Deadline, baš tako. Mrtav si ako tekst nije dovršen na vrijeme.

Klikne na 'Print'. Dok je stroj ispuštao jecaje i škrgutao zubima, zavalila se na kauč sa šalicom vruće kave i novinama. Nezainteresirano je pregledavala članke. A onda zastane pred naslovom 'Sve češća samoubojstva mladih zbog ljubavi'.

                       *    *    *    *    *   *    *    *    *    *    *

Penelopa je zračila ponosom. Pelargonije su blistale, poredane poput legionara u savršenoj formaciji. Bila je sjajna ideja pozvati Juliju da joj se pridruži u vrtlarenju. No, gdje li je ta krasna djevojka samo nestala, upita se Penelopa.
- Julija? - ode u sjenicu, no tamo je nije bilo.
- Julija, gdje si? Igraš se skrivača? -

Penelopa je pretražila vrt, zavirila kod susjeda, pa čak i u Telemahove odaje. Juliji ni traga.