Ostalo / Kolumne

Gost kolumnist

Slučaj osječkog Doma ili prikrivenog kriminala?

Slučaj osječkog Doma ili prikrivenog kriminala?

Kao znanstvenik voditelj sam projekta „Odgoj , vrijednosti i medijska manipulacija (odobrenog od resornog ministarstva).

U posljednje tri godine publicirane su mi tri knjige „ Manipuliranje potrebama mladih", „Odgoj i manipulacija u obitelji i medijima" i „Mediji i mladi".

U svojim radovima posebnu pozornost dajem medijskim manipulacijama kada djeca postaju (kolateralne) žrtve (starijih) i/ili novinarskih natpisa. Kao paradigmu tih primjera uzeo sam „slučaj Doma za odgoj"  u Osjeku...

Medijska kampanja na štetu Ustanove traje od lipnja prošle godine, a uslijed čega je inspekcija MZSS tri puta provodila stručni inspekcijski nadzor. Iako nadležna tijela nisu utvrdila nikakve stručne i druge propuste u radu Ustanove u svezi novinskih natpisa i  anonimnim prijavama, ipak je percepcija Doma za odgoj Osijek, ravnateljice mr. Jasmine Dević i odgajatelja u javnosti ostala bitno narušena a štićenici dodatno stigmatizirani.

Medijski progon počine 13. lipnja 2009. po naslovom „UGLEDNI OSJEČANI KUPUJU USLUGE ŠTIĆENICA DOMA" gdje se insinuira da „postoji organizirani lanac maloljetničke prostitucije, a žrtve su štičenice Doma. „Dokaz„ se temelji se na iskazu oca čije je dijete smješteno u Domu i on kao glavni svjedok u priči novinara optužuje svoju ženu da ona organizira prostituciju. Naknadno bivamo (od medija) obaviješteni da su policijski inspektori utvrdili da je pisanje pisama iznuđeno.

 Drugi natpis u Jutarnjem (od 16. lipnja 2009.) je pod naslovom „ZATAŠKAVA LI POLICIJA OSJEČKU AFERU" čija je posljedica da i u rujnu prošle godine (na temelju nove anonimne prijave) „nema propusta u stručnom radu sa štičenicima".

 Treći natpis u Jutarnjem 28. veljače 2010. pod naslovom „ZATRUDNJELA SAM U DOMU GDJE CARUJU DROGA, ALKOHOL, NASILJE I SEKS".  Naknno iz tiska saznajemo kako je djevojka je zatrudnjela u ljubavi s dečkom iz Doma, ali je cilj bio isti- prikazati Dom „sivim". Je li i ovo pismo napisano pod dirigentskom palicom nekoga mmočnika! Mislim da će se i to otkriti, ako već nije. Iste novine su pokazale o uznemirujućem postotku zatrudnjelih djevojaka u Hrvatskoj stupanju u intimne odnose čak u školskim prostorijama, (kao bi se stekla društvema inicijacija.

Četrvrti tekst je bio 2. ožujka 2010.: „U DJEČJEM DOMU CVATE PROSTITUCIJA, A DRŽAVI JE IZVRSTAN „ (u Jutarnjem), aludira se  na Metodološki centar za inovacije istog Doma. Nikakvig dodatnih „spoznaja" novinar nema.

Peti od 7. ožuka 2010. pod naslovom „USPJELA SAM SVOJE DIJETE SPASITI OD PROSTITUCIJE", U istom članku se otkriva kako je ista (štičenica) došla u Dom zbog prostitucije, alkohola i fizičkih sukoba s majkom.

Šesti od 21. 3. 2010.  s naslovom „DIREKTOR IZ HRVATSKIH CESTA ISKORIŠTAVAO MALOLJETNICE". Sumnju u skandal opet dolaze od dviju štičenica na temelju (opet) političkih pritisaka i manipulacija najnenočnijim- štičenicama. O ponuđenoj ostavci ravnateljice se govori kao bijegu, „nakon guranja istine pod tepih". Ista je dobila i dobiva izvrsne oscene od kolega s posla, djece i studenata sa sveučilišta u Osijeku gdje izvodi dva kolegija, ukoliko joj ga sada „puritanci" ne uskrate.  

Inspekcijski nalazi pored policijskih: Prvi u lipnju nakon prvog medijskog reketa, drugi u rujnu nakon anonimne dojave, (gdje sve odmah izlazi na očevid!?), a treći, kakve li koincidencije, s prvim danom novog mandata nizabrana ravnateljice Dević, (a nakon što je u Jutarnjem od 28. veljače sa zgražanjem novinara konstatirao kako je ista ponovno imenovala ravnateljicom).

Pisma štičenica, su dokazana posljedica manipulacija starijih (roditelja, političara i novinara) ili dokazni materijal. Zašto novinara?

Drago Hedl ovako piše.... "Djeca u dom dolaze s najmanje 14 godina, a neki od njih već tada pokupe stotinjak kaznenih djela. Dolaze iz razorenih obitelji, alkoholičara, prostitucije, droge, kriminala i nasilja. Većinom su zapuštena, zanemarena, a nerijetko zlostavljana. Kada dođu u dom već su uništene osobe. Među njima kriminalci regrutiraju prostitutke, dilere i lopove". Sve je to napisao Drago Hedl, ali je pogriješio u tome jer svjedočanstva o stanju u domu (na koje se poziva)iznose upravo roditelji, koje je on sam okvalificirao kao kriminalce, alkoholičare, nasilnike, ovisnike...i na čijim pričama temelji optužbe Ustanove.

Tko sad pita za traume djece u „Sivom Domu" od kojih su neke psihijatrijski hospitalizirane. Novine nisu dolazile kada su se u Domu brojne pozitivne stvari događale. Latinska poslovica kaže: «Coruptio optima, pesimum», što u slobodnijem prijevodu znači da, kad se pokvari najljepše, ono postaje najgore.

U Kubi, Tajlandu... su heteroseksualni odnosi, pedofilija, neobuzdani promiskuitet... postali dio turističke atrakcije. Institucija braka je gotovo izgubila na značenju. Mladima se plasira kao najvažnije pitanje kako ostvariti svoje "ja", a ne kako drugome pomoći i kako se angažirati u prosocijalnim aktivnostima. Clj je dokidanje svih zabrana i normi, biti pojedinac "bez granica", kritičar svega postojećega i nesputan...

A onda se zgražamo nad prostitucijom. Stvorili smo djecu egocentrike. Djevojka tjedna u Jutranjem izjavljuje da želi što prije postati bogata udovica: „Stručnajci" u listovima za tinejdžere odgovaraju na pitanje „Kojemu tipa mobitela ti priopadaš".

U Osijeku je grafit „Gdje je krvi tu si prvi"... A mi opet prozivamo najosjetljivije-djecu ili institucije! Od grada Osijeka, Zadra, Vinkovaca, Zagreba, Rijeke; Pule... se stvaraju slučaji.

Slučaj Doma je, pokazat će vrijeme slučaj prikrivenog kriminala i/ili obračuna političkog podzemlja i (moguće) oko zgrade koja je na  atraktivnoj lokaciji. Ravnateljica koja je izvrsna po svim parametrima sruke i karaktera, razvidno je (opet) nekome smetnja. Jer što će nam centri za mlade, poliklinike za zaštitu od nasilja..., kad je zabava to uspješnije gdje je droga dostupnija (kao na Tvrđi u Osijeku)!.

I kada sam 2005. godine napisao da je nasilje u Hrvatskoj postalo stil života i zabava onda su me kritizirali metodološki puritanci. A sada svi pišu o eskalaciji nasilja. Pravo tek slijedi! Osijek i Zadar su po mnogo čemu slični. O tome drugom zgodom.

Komentare na članak možete slati autoru na email adresu: zlatkomilisa@net.hr


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.