Zašto se je nužno uvođenje predmeta za Odgoj za medije u školama?

Ljudi ulaze u naše živote s razlogom - na kratko ili za cijeli život. Nikad slučajno, jer slučajnost je izmišljena riječ kojom se želi prikriti značajnost poveznica između ljudi i/ili događaja.

Kad netko uđe u tvoj život s RAZLOGOM, obično je to stoga da se „konkretizira" poznanstvo ili prijateljstvo. Dolazi (se) pomoći kroz životne teškoće, pružiti ruku i biti konkretnom podrškom. Neposredna pomoć je prvenstveno tjelesna (nepostredna) i emocionalna.

Prijatelj je uz tebe jer trebamo blizinu. Ako je ljubav „mogućnost razgovora" (F. Niche) onda je ona virtualna samo fikcija. Medijska, a posebno internetska „ruka pomoći„ je fikcija! Zašto?

U grupama koje se formiraju na internetu, a koje se pozivaju na solidarnost zna biti na  stotine tisuća ljudi kada su u pitanju agresorski ratovi, prirodne katastrofe..., a u stvarnom životu (ogromna većina istih) okreće glavu kod unesrećenog. Osobno sam doživio da su srednjoškolci kod prometne nesreće prvo uzeli mobitel i - snimali!

Nakon televizora, internet je ljude definitivno maknuo iz stvarnog života, stavio ih u snove i/ili virtualni svijet, gdje fikcija postaje stvarnost. U svojim sobama  (internetski ovisnici) postaju socijalno izolirana bića. Suvremena društva stvaraju „gomile usamljenika" (D. Riesman).

Moćnicima ili vladarima kaosa odgovara (takva) pozicija koja dovodi do otuđenja, anomije, depresivnosti, a medijskim ovisnicima je isto tako dobro jer im isti „hrani ego". Reality show programi nude intimu na prodaju, voajerstvo postaje stil života, a sve vodi „psihološkom kanibalizmu (dr. G. Dodig).

Internet pa ni Facebook po sebi nisu nikakva opasnost, ali su najsofisticiraniji način manipuliranja s djecom. Internet je sve samo ne igra i bezopasna stvar za djecu i mlade. Djeca misle da se svijet mijenja jednim klikom, a izoliranjem djeteta iz grupe smatraju tek običnom igrom. Takva vrsta internetskog nasilja postat će prava epidemija!

Facebook i blogovi su arene za napade, nasilje, difamiranja „protivnika". U Hrvatskoj se procjenjuje da je više od 1,1 milijuna aktivnih korisnika od kojih je jedna trećina djece i/ili adolescenata, a za njih su najpopularniji pojmovi seks, nasilje i alkohol. Često njihove izazovne fotografije izazivaju lascive komentare ne samo od vršnjaka.

Djeca su kolateralne žrtve internetske „revolucije". Ovdje ne navodimo manipulativne poruke iz reklama, oglašivača, listova za tinejdžere, bestsellera... jer smo to detaljno analizirali u svojim studijama.

Teolog i komunikolog dr. Danijel Labaš u svojim istraživanjima, kao i ja, konstatira(mo) da suvremeni mediji „dominiraju slobodnim vremenom, oblikuju stavove, društveno ponašanje i formiraju identitet." (Glas koncila, 24. travanj 2010.)

Internet i televizija su postali glavni izvor informacija, na drugom mjestu je tisak pa prijatelji, a škola je pri dnu ljestvice. Suvremeni mediji postaju glavni agens socijalizacije djece i mladih. Dr. Labaš i ja se ( neovisno) zalažemo za uvođenje predmeta za odgoj za medije u škole.

Sa suradnicima sam u posljednje tri godine napisao tri knjige u kojima analiziram sve aspekte medijskih manipulacija, a posljednja je i priručnik za roditelje, nastavnike i mlade: Miliša Z., Tolić, M., Vertovšek, N.; „Mladi - odgoj za medije  - Priručnik za stjecanje medijskih kompetencija", M.E.P. d.o.o. Zagreb, 2010.)

Hoće li se mjerodavni barem potruditi pročitati naše studije i konkretne prijedloge? Jedno je sigurno, nećemo stati na zadarskom primjeru apstinencije ( djece i roditelja) 10 dana bez ekrana!

Komentare na članak možete slati autoru na email adresu: zlatkomilisa@net.hr