Biti mama! Uf, moram priznati, nikad nisam bila neki majčinski tip - to bi u prijevodu značilo da s otprilike 25,6,7 godina nisam mogla niti zamisliti da bih bila mama, mislim negdje onako u podsvijesti uvijek sam mislila da ću jednom imati obitelj, dijete...ali ne u tako bliskoj budućnosti, za to mi se nekako činilo da uvijek ima vremena... Puno je važniji bio posao (promijeniti svijet), pa su na red došla putovanja, jedrenje...

Ali onda je došao i taj trenutak blaženog osmjeha na licu svaki put kad ugledam dječicu na cesti (s 30-tak), a uskoro i vijest - TRUDNA SAM - bit ću mama.

Biti mama -u životu nas  uče svakakvim glupostima, ali za ovu ulogu koja je zaista jedna od najvažnijih ( to tek sada u potpunosti i s laganim strahom shvaćam)  nema apsolutno nikakve pripreme. Odjednom to sasvim malo stvorenje ovisi potpuno o tebi, a ja pojma nemam što bih trebala radit (iako su naravno mjeseci trudnoće utrošeni na čitanje bezbrojne  literature - i tad sam si mislila, pa neš ti stvari - jede, spava, jede, spava i to je to- AHA!). Prvu smo noć kod kuće Muž i ja naravno probdjeli, da bi ujutro skužili da dijete baš i nije cicalo i da je gladno - ups... ali dobro, dani su prolazili, a moj Bartol i ja sve smo se bolje razumjeli, a ponekad baš i ne,ali to je tema za neku drugu priču - sad se vraćamo prvoj...

Biti mama - mislim da sljedeća epizoda možda najbolje pokazuje što biti mama meni znači - za vrijeme hranjenja i presvlačenja  kreće lagani film na tv-u  - Dnevnik jedne dadilje. No, ispao je sve samo ne lagan - u jednom trenutku bolesno dijete ( s temperaturom,ništa previše opasno) viče - ja hoću svoju mamu - a ja u plač i nikako se zaustavit - tek kad sam dobro izgrlila i izljubila svoje dijete (izgnjavila ga)  malo sam se smirila... isto se dogodilo i sa, nećete vjerovat - Hrvatska traži zvijezdu - kada je Toni pozdravio jednu curicu u bolnici...

I to je to - odjednom sam shvatila da ću i ja vrlo vjerojatno svoje dijete kad malo odraste (i kad će imat 30) pitat je li gladno, sretno, kako živi,  i naravno dati neki svoj komentar o njegovom životu - koliko god sam si mislila da ja tako nikada neću, a sad mi se sve više čini da ću bit i gora... tako mi je Muž jednom prilikom (dok smo se Bartol i ja grlili, mazili...) rekao - kakva ćeš ti biti prema njegovim curama - samo ćeš se postavit ko' kobra i siktat - SS SS S!

Biti mama - zaista je teško shvatiti taj osjećaj dok sama nisam postala majka, a ono što sam još shvatila je koliko sam samo puta (naravno ne shvaćajući koliko to boli) povrijedila svoju majku.

Mislim da bi mi srce puklo kad bi mi Bartol rekao nikada neću biti nimalo kao ti i tko zna kakve sam „divne stvari" udijelila svojoj majci tijekom godina... I zato joj po prvi put zaista iskreno kažem - Majko oprosti - jer sada znam da si sve što si radila radila jer me neizmjerno voliš...