Svi narodi psuju. Neki manje, neki više. Ljudi psuju sve u 16, bez obzira na spol, dob, religiju, profesiju, društveni položaj. Ne psuje se samo u kvartovskoj birtiji. Možete 'opaliti' i na press-konferenciji, u Maminjo stilu. Psovka je nešto skroz uobičajeno u svakodnevnoj komunikaciji. Pogotovo ležernijoj.

Psiholozi smatraju da je psovanje zapravo oblik negativnog emocionalnog ponašanja - pomanjkanje emocionalne inteligencije.

Psovač je širitelj zaraznih klica, a u stanju je kontaminirati stotine drugih oko sebe. Psovanje se širi poput požara, stihijski. Preuzima se lagano, bez poteškoća, kao dio jezika ili čak naglasak određenog kraja, te postaje ružna navika koja vrijeđa sve koji je čuju ili izgovore.

O psovki se malo zna. Nema baš puno istraživanja njezine etiologije. Prema Aniću, psovke su 'nepristojne riječi koje se komu upućuju u gnjevu, kojima se što izvrgava ruglu ili koje se upotrebljavaju kao poštapalice u neuglađenom razgovoru'.

U srednjem vijeku za sočnu psovku mogli ste biti drastično kažnjeni. Najčešće se rezao jezik ili bi vas prognali u nepoznato. A nešto tisućljećima formirano nije lako eliminirati.

Hrvati su genijalni psovači. Odmah uz bok Talijanima i Mađarima, pokazuju statistike. O psovačkoj grozoti i štetnosti najviše čuju djeca. No, čim završi vjeronauk, nastavljaju reproducirati dražesne izraze koje su pokupili od roditelja. Neki primitivci idu toliko daleko da malene uče 'šporke riči'. S ponosom, sa suzom radosnicom u očima: 'viš, viš, kako moj Šime zna'! Zna vas poslati u tri majčine vulve.

Istraživanja jednog britanskog sveučilišta, pod vodstvom dr. Barucha, pokazala su da psovanje može biti korisno. Navodno može umanjiti bol i čini se kako je to jedan od sjajnih načina nošenja sa svakodnevnim stresnim situacijama. Potiče timski duh, zbližava kolege, jer se tako bolje izražavaju osjećaji. Imajte to na umu sljedeći put kada printer otkaže poslušnost jer ga je kolegica prije vas upregnula i otišla iz ureda s 500 stranica. Ili kada posegnete za rolom toaletnog papira i ustanovite da je... nema.

U psovanju ima tako mnogo kreativnosti. Navijači su genijalci u smišljanju maštovitih izraza. Ali, da ne ispadne da se obrušavam samo na razuzdane mužjake, poraženo priznajem: i žene odvaljuju, podjednako sočno. U dućanu, kafiću, frizeraju. Ujutro, na autobusnoj stanici, odmah natašte. Prekrasne žene koje ne izgledaju prosto - prostače kao blesave!

Američki proizvodi - serije, filmovi, emisije - fuckin' ovo, fuckin' ono. Baš cool, zar ne? A domaće kvazi zvijezde stvorile su mutirani žargon kojim se služe dajući izjave pred kamerama.

Ponekad nije riječ o tome da nekoga hoćete uvrijediti. 'Šporki' izraz jednostavno se nametnuo kao poštapalica.

Ionako nam je jezik pao na prosjački štap.