I dok traje sukob Sjeverne i Južne Koreje, zaboravimo na politiku i provjerimo što nam nudi korejska filmska industrija

Ovdje ipak neće biti riječ o globalno poznatim korejskim brandovima tipa LG, Hyundai i sl., niti o aktualnom sukobu sjevernog i južnog dijela otoka zvanog Koreja koji može završiti, ne daj Bože - trećim svjetskim ratom. Ipak smo u kolumni posvećenoj sedmoj umjetnosti, pa nećemo trošiti riječi o tome, već o filmskim djelima nastalim u (uglavnom) posljednjem desetljeću u Južnoj Koreji.

Opširnije ću vam predstaviti jedan od posljednjih filmskih bisera koji je nastao u toj čudesnoj zemlji, uz još neke naslove koji su se pojavili tijekom proteklih par godina, a vrijedni su spomena.

Najzaslužniji za procvat novog korejskog filma prvenstveno je redatelj Chan-wook Park, s poznatom trilogijom osvete koju čine: Simpathy For Mr. Vengeance (2002), Oldboy (2003) i Simpathy For Lady Vengeance (2005), kao i prošlogodišnjim pobjednikom u Cannesu, filmom Thirst (2009).

Chan-wook Park svojim je brutalnim i vrhunskim naracijskim stilom stekao globalnu naklonost kritike, te cijelu vojsku obožavatelja, a ujedno ponudio sliku Južne Koreje kao filmske meke za svakog iskrenog filmoljupca.

Drugo, podjednako bitno redateljsko ime glasi Ki-duk Kim. On se predstavio dramaturškim ostvarenjima poput naslova koje smo mogli vidjeti u reviji azijskog filma: Spring, Summer, Autmn, Winter... and Spring (2003) iliti Samaritan Girl (2004).

Ki-duk Kim je, poput Chan-wook Parka, osvojio hrpu prestižnih filmskih nagrada i naklonost publike i kritike. Još jedan korejski majstor je Joon-ho Bong koji kao i njegovi prethodnici potpisuje neka od istinskih remek-djela filmske umjetnosti. Riječ je o filmovima Memories Of Murder (2003) i The Host (2006) (jedan od ponajboljih filmova s tematikom čudovišta).

Kada govorimo o čudovištima, onda ne smijemo zaobići Ji-woon Kima koji je našim gledateljima poznat ponajprije po remek djelu A Tale Of Two Sisters (2003) iz programa azijske revije filmova. A Tale of Two Sisters slovi kao jedan od ponajboljih novijih psiholoških trilera s elementima horora. Odličan krimi film je i A Bittersweet Life (2005), te prvi korejski western (da, dobro ste čuli) The Good, The Bad, The Weird (2008), svojevrsni azijski hommage talijanskog spaghetti westerna.

Najnovije ostvarenje Ji-woon Kima recentnijeg je datuma a ima određene poveznice s Memories Of Murder. Oba filma krase originalni pristupi tematici serijskih ubojica i njihovim "progoniteljima".

Dok je u filmu Memories Of Murder riječ o stvarnim događajima u filmu I Saw The Devil priča je ipak nešto fiktivnija, te obiluje daleko bizarnijim likovima.

Priča započinje jezivim ubojstvom mlade djevojke, kćeri policijskog inspektora, obavještajnog agenta (Byung-hun Lee). Zatečen opakim zločinom, Byung zaboravlja na sva pravila koja zakon nalaže, a u pitanje dolazi i osveta i odnos prema ubojici.

(Min-sik Choi).Akmareul Boattda aka I Saw The Devil (2010)

Režija: Ji-woon Kim

Uloge: Byung-hun Lee, Min-sik Choi ...

Žanr: Triler

Trajanje: 144 min

Film istinski dočarava emocionalni slom osobe koja u želji za osvetom nad psihopatom postane još brutalnija i nestabilnija od samog ubojice. Uz obilje eksplicitnih scena i nasilja film istodobno prikazuje nadasve vjerodostojnu sliku profila ljudi koji pod utjecajem bizarnih okolnosti gube doticaj sa okolinom i ljudima, te naposljetku, ne biraju sredstva na putu do cilja.

Pod majstorskom palicom vrhunskog redatelja film donosi fantastične uloge, prvenstveno psihopatskog ubojice (Min-sik Choi), kao i podjednako uvjerljivog agenta (Byung-hu Lee). Film obiluje vrhunskim dramaturškim rješenjima koja nikoga ne ostavljaju ravnodošnim.

Dakle, unatoč rastućim napetostima između dviju Koreja postoje i one stvari koje će vam odvratiti pažnju od politike te otvoriti oči ka nekim drugim i nadasve originalnim kinematografijama, a korejsku tu zaista treba uvrstiti.