Mislim da već i ptice na grani znaju da su Amerikanci odavno ostali bez originalnih ideja (čast iznimkama) unutar sedma umjetnosti te u američkoj filmskoj industriji danas prave priče možemo pronaći uglavnom kod dugometražnih crtića ili nezavisne produkcije.

Zlatno doba Hollywooda već je odavno za nama, a njihovi gramzljivi moćnici ideje otkupljuju (kradu) od raznoraznih daleko kreativnijih zemalja, bolje rečeno, snimaju američke remakeove sad već kultnih ostvarenja, bilo da su to neki moderni ili stariji klasici. Primjera ima pregršt - kad bi počeo sve nabrajati zaboljela bi glava i mene i vas, no ipak ću spomenuti samo neke, barem one recentnije koji ni na koji način nisu uspjeli nadmašiti svoje prethodnike.

Pošto su horror filmovi američkoj, pretežito teenagerskoj publici posljednjih godina vruća roba, za većinom remakeova posegnulo se u Aziju, točnije Japan, pa za primjere imamo: The Ring (2002) iliti u originalu Ringu (1998), The Grudge (2004), u originalu Ju-on (2002). To su primjeri solidnih remakeova no u nedostatku kreativnosti nije se prezalo od kopiranja nekih i u originalnim verzijama dobrih ostvarenja kao što je to One Missed Call (2008), u originalu Chakushin Ari (2003), ili Pulse (2006), u originalu Kairo (2001).

U drugim slučajevima američki producenti išli su čak i do mjere da su angažirali redatelje originalnih uradaka u režiji američkih verzija vlastitih uspješnica. Jedan od primjera je veliki njemački redatelj Michael Haneke, koji je amerikanizirao svoje remek djelo Funny Games (1997) u (prikladnog li naziva) Funny Games U.S. (2007) sa ne trebam ni napominjati kakvim rezultatom, neovisno o kvalitetnoj glumačkoj postavi (N. Watts, T. Roth, M. Pitt).

Bilo je tu naravno i rjeđih slučajeva gdje su remakeovi u rukama kvalitetnih redatelja i scenarista bili, ako ništa drugo - podjednako dobri kao i njihovi predlošci, kao što je to Insomnia (2002) redatelja C. Nolana sa A. Pacinom i R. Williamsom u glavnim ulogama, nastao po ideji istoimenog filma iz 1997.-e, redatelja E. Skjoldbjærga sa S. Skarsgårdom u glavnoj ulozi.

No, kako ne bih samo nabrajao primjere, predstavit ću vam jedan recentniji uradak kao i njegovu originalnu verziju.

The Experiment (2010)

Režija: Paul Scheuring

Uloge: Adrien Brody, Forest Whitaker, Cam Gigandet, Maggie Grace, Clifton Collins Jr....

Žanr: Drama, Triler

Trajanje: 96 minU potrazi za poslom Travis (A. Brody) se prijavi na oglas gdje se traži skupina ljudi koja bi sudjelovala u psihološkoj studiji, svojevrsnom eksperimentu ljudskog ponašanja u nesvakidašnjim okolnostima. Nakon podrobnih intervjua kod psihologa i sociologa odabrano je 26 kandidata, koji potom idu na skrivenu lokaciju gdje će se eksperiment odviti pod stalnim video nadzorom. Po dolasku na lokaciju kandidate dijele na dvije skupine koje čine čuvari tj. zatvorenici, te je sam objekt namješten sukladno sa zatvorskim sustavom. Kako dani odmiču, počinju se dešavati sve veći sukobi na relaciji čuvari - zatvorenici. Zatvorenike predvodi Travis, dok nadzor nad čuvarima preuzmia Barris (F. Whitaker). S vremenom sukobi počinju poprimati sve ozbiljnije razmjere, no odgovorni nastavljaju po svome...

 Das Experiment (2001)

Režija: Oliver Hirschbiegel

Uloge: Moritz Bleibtreu, Christian Berkel, Oliver Stokowski, Danny Richter...

Žanr. Psihološki triler

Trajanje: 114 min.

U originalnoj verziji 20 studenata dobrovoljaca odabrano je da sudjeluje u eksperimentu koji nadzire skupina znanstvenika sa Stanford sveučilišta, sa svrhom ispitivanja psihološkog stanja sudionika u okružju zatvorskog sustava. Skupine su podijeljene na zatvorenike i čuvare te se pojedinci (čuvari) postupno počinju ponašati pretjerano grubo i nasilno prema zatvorenicima, što na kraju kulminira tragičnim posljedicama...

Unatoč pojedinim izmjenama u odnosu na original, u američkoj verziji sudionici su tu uglavnom zbog bogate novčane naknade ukoliko izdrže eksperiment do kraja, nema bitnijih (kvalitetnijih) pomaka naspram originalu, tako da ni solidne glumačke izvedbe glavnih glumaca ne mogu biti preporuka za gledanje ovog još jednog neuspjelog remakea. Štoviše, ovo je jedan od primjera koji će gledatelje možda još i više nadahnuti da pogledaju originalnu verziju jako dobre priče.

Kroz svoju filmsku povijest Amerikanci su u procesu 'reciklaže' pošteno izmasakrirali poveći broj, što vlastitih filmova, što klasika nekih drugih zemalja, te se iskreno nadam da će jednog dana prestati.

Ako ništa drugo, barem je naša kinematografija pošteđena takvih zahvata pošto se nažalost ne možemo pohvaliti nekim uradcima za kojima će hollywoodskim moćnicima procuriti sline.