Dragi Djede Božićnjače,

Nadam se da sam te dobro deklinirala jer kad sam bila malena imali smo samo nekog Djeda Mraza.

Ovo mi je prvi put da ti pišem pa ne znam od kuda krenuti. Možda od toga da te uvjerim kako sam bila dobra ove godine? Mislim, znam ja da ti znaš da sam bila dobra, ali vidjela sam na filmovima da svi prvo pišu upravo to.

Ja sam ti zaista bila dobra ove godine. Ne znam točno koji su tvoji kriteriji,ali nadam se da sam ih zadovoljila. Tako sam ti ja upisala petu godinu samo s manjim poteškoćama, radila ko' crnac preko ljeta, slušala mamu i tatu, a čak sam se i prema dečku trudila biti dobra. Nije to baš uvijek lako. Ako ti je pisao pismo shvatit ćeš da je pun prohtjeva. A sestra? Pa naravno da sam bila dobra prema njoj. Kada je vidim u vrh glave dva puta godišnje moram biti dobra prema njoj.

Sada kad smo riješili tu formalnost i ustanovili da sam zaslužila ispunjenje želja, možemo polako prijeći na njih.

Da vidiš kako sam skromna ja bih prvo poželjela ostvarenje nekih želja za opće dobro.

Ovih dana u terminu dnevnika gledamo neku sapunicu koja se zove „Sanader". Ako ne znaš to ti je nešto slično kao ona turska sapunica „Ezel" na RTL-u. Kako je ne stignem pratiti jer sam u to vrijeme na pilatesu, a sudeći po komentarima gledatelja jako je neizvjesno kako će završiti, pa te ja molim da to završi na najbolji moguću način. Ne pitaj me kako, naći ćeš ti neko riješenje.

Molila bih te da pomogneš svima koji se bore protiv zloćudnih bolesti, siromaštva, recesije, korupcije... Neka svi zaposleni dobiju Božićnice. A oni nezaposleni neka nađu posao. To se odnosi i na mene. Znaš da završavam sa faksom za pola godine. Stvarno mi se ne da biti grbači roditelja. Po mogućnosti sredi neko mjesto s malo boljom plaćom, da nisam baš na minimalcu.

Isto tako želim i mir u svijetu. To je nekako popularno reći i zamahnuti rukicom. Joj, da samo vidiš kako mi to dobro ide.

Da ne bi ispalo ne mislim na sebe, ajmo mi na konkretne stvari. Nikako da platim režije (zima je, a struja i plin skočili), pa odreske (od plaćenih računa, naravno) ostavi u kuverti zajedno s nekom donacijom. Čisto da se nađe za đeparac. Ma, očito je da studentski prohtjevi nisu veliki.

Znaš da namjeravam položiti i vozački ispit? Onako usput, mogao bi srediti dozvolu i auto. Danas nema djeteta koje čim položi ne sjedne u auto. Meni ti se užasno sviđaju i one Luj Viton cipelice sa crvenim potplatom. Samo nemoj, molim te, da budu falš. Osim toga, ne bi ti se ja žalila ni na koju dizajnersku krpicu, a može i nešto jeftinije u Dizela ili Ripleja. Znam da je recesija.

Joj, znaš što bi još bilo slatko? Jedan mali bigl sa crvenom vrpcom oko vrata. A ubaci i onim mojim prijama pod bor neku sitnicu u moje ime, jer mi puca glava od razmišljanja što ću im pokloniti.

Možda je čudno da ti jedna dvadeset i nešto godišnjakinja piše pismo. Vjerojatno ni oni od pet godina više ne padaju na te fore, ali meni u Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego vjerovati u čuda.

Nadam se tvom dolasku!

S ljubavlju,

Tvoja Ira

P.S. Ostavit ću ti m&m i Colu na prozoru. Vidjela sam na televiziji da to voliš, pa igram na sigurno.