Mediji, manipulatori jedni pokvareni! Moje srce je dovoljno suosjećajno i kada nije Božić i kada nema milijun vaših tužnih priloga. Svi smo mi osjetljivi na društvene probleme. Neki više, neki manje. U meni uvijek čuči mali anđelić koji pusti bar jednu suzicu, ako ne i potok suza.

Zašto su najtužnije priče ispričane baš sada, u vrijeme ljubavi i veselja? Kako se možemo veseliti kada je toliko patnje na ovom svijetu? Kako da se veselim svojim poklonima kada jedna mala djevojčica (koja je samo jedna od mnogih) želi bilo što jer nema ništa? Kutija Domaćice joj predstavlja nešto sveto. Ne fali joj ljubavi. Ima svoju mamu, svog tatu i svoju braću, ali joj fali bezbrižno djetinjstvo, želje i snovi. Da joj barem mogu pokloniti svoje sretno djetinjstvo u kojem nije nedostajalo baš ničega, od hrane, slatkiša, smijeha, veselja, sigurnosti... I onda te stegne oko grla jer sjediš i gledaš zavezanih ruku.

Jučer sam kupila jedan časopis koji se zove „Ulične svjetiljke". Nisam sigurna postoji li u Zadru jer sam se s njim susrela samo u Rijeci. To je časopis koji pišu, uređuju i prodaju beskućnici. Njegova cijena iznosi osam kuna. Pola od te cijene ide prodavaču, a pola za izdavanje časopisa.

Časopis ima svoju prodajnu politiku koja mi se zaista sviđa. Prodavači moraju biti nenametljivi i što je najvažnije - ne prose, već zarađuju prodajom tog časopisa. Nije to nikakav Cosmoplitan, Elle i slične ženske gluparije koje će te oduševiti dizajnom, vješalicama u finim krpicama i ne znam čime još. To je crno bijeli papir poput školskih novina koji će te privući svojim tekstovima, potaknuti na razmišljanje i neće ti dati mira bar koji dan, a ako si slabijeg srca kao i ja izmamit će ti i pokoju suzicu.

Naravno da je svatko krojač svoje sudbine i ni jedna od tih osoba nije žrtva više sile, već svojih odluka i postupaka. Ali ne mogu uopće zamisliti kako je živjeti sam sa svojim problemima, kako je to kada ti nitko ne može ili ne želi pomoći. Najgore je kada čovjek ostane sam.

Još uvijek živim pod okriljem svojih roditelja, iako je već došlo vrijeme da se otrgnem. Koliko god želim biti samostalna, jednoga dana osnovati svoju obitelj i imati svoje male klonove, dio mene ne želi otići. Dio mene strahuje od okrutne životne stvarnosti i boji se da ipak neću uspjeti.

I onda... Onda stanem, uozbiljim se i kažem: „Budi sretna, imaš ljude koji te vole. Dogodit će ti se milijun ružnih i lijepih situacija, ali uvijek imaš s nekim to podijeliti. Nisi sama. Kada padneš, imaš nekoga tko će ti pomoći stati na noge, a kada postigneš veliki uspjeh imaš nekoga tko će letjeti s tobom. Cijeni ljude koje imaš u svom životu i obasipaj ih bezgraničnom ljubavlju."

Nije lako biti dijete kada nemaš uvjete za bezbrižno odrastanje, nije lako biti odrastao, ali još je teže biti žena.

Žena koja ne može priuštiti sve što bi htjela svome djetetu, koja nema posao, stabilan brak - to je naša svakodnevica.  A ja postajem odrasla žena. Odrasla žena koja će jednog dana dobiti ulogu supruge, majke, zaposlene žene i tko zna.

Sada bi oni koje mi (žene) volimo nazvati „muške svinje" komentirali da smo se borile za emancipaciju, da budemo jednake, da budemo majke, žene, suradnik, kolega, prijatelj i tako dalje, pa eto nam onda emancipacija. Mogle smo biti pametne i ostati doma odgajati djecu i muževe.

E pa drage muške svinje nije nama problem platiti piće, večeru, raditi, kuhati ručak, odgajati djecu... U biti je, problem nam je, ali znamo da to možemo. Možda je najveći problem ipak što vi, kao i društvo koje zaboravi na siromašne i nemoćne, ponekad zaboravite cijeniti ženu. Emancipacija da, ali ona uz ravnopravnost uključuje i poštovanje. Poštovanje koje se iskazuje kroz lijepe manire i ophođenje prema ženama.

Zato dragi muškarci, koji mislite da volite i poštujete svoje žene, evo male pomoći za novogodišnju odluku koju možete početi ostvarivati već danas. Pomognite joj obući kaput, otvorite joj vrata, privucite joj stolicu kada želi sjesti, pomognite joj nositi teške stvari, pokušajte je nasmijati kada jedino što želi jest plakati... Ne košta ništa, ali biti će sretna poput djevojčice s Domaćicom.

I ne, ne, ne... Ne želim čuti ne!!! S tim se ne rađa, to se uči svaki dan. Zato mi nemojte reći da ne možete. A zauzvrat ćete dobiti i više nego što ste dali jer žena to cijeni. Možda je ipak nećete morati moliti satima za masažu, čašu vode, šalicu čaja, poljubac i sve ono što volite da učini za vas! Vrijedi pokušati.