Odmah smo se postavili odlučno, pa možda čak i hrabro: nismo mi krivi. Mi to nismo učinili. Mislim, to je stvarno nevjerojatno. Pa kako djeca mogu biti ubojice?

Nijekali smo, suze su nam vrlo brzo došle na oči. To su uznemirujuće optužbe. Dobro, dobro, nitko nije baš točno rekao da smo ubili Saru, ali Bože moj, posljednje osobe koje su je vidjele živu i zdravu bili smo - mi.

Kada živite u tako malom gradu, u kojem se svi poznaju, ne možete pobjeći. Ne možete se sakriti i tvrditi da nikada niste bili na nekom mjestu kada su vas svi, ama baš svi tamo vidjeli.

Dok smo s nevjericom buljili jedan u drugoga, a neki od nas grizli usne, nokte ili pak potezali rukave kako bi sakrili šake, oni su nastavili po svome. Ispitivali su nas takve gluposti da nismo mogli vjerovati da to čine. Nije bilo roditelja, njih su potjerali van. Samo su inspektori bili s nama u toj jadnoj, bijednoj sobi. Kao da smo najveći kriminalci!

Sara je živjela s nekom babom. Ne znamo. Možda je to bila njezina baka, nije nas zanimalo. Jednom smo je pratili do kuće. Živjela je daleko, dobro smo se nahodali te večeri. Sakrili smo se iza kontejnera i prestrašili je. Umrla je od straha. Kako smo se smijali! Bila je to sjajna podvala. No, samo jedna u nizu, zar ne? Sara seljanka. Nije znala reći 'r', a imala ga je u imenu i prezimenu. Kosa joj je, masna, padala u oči. A te oči! Kao neka krava, ono, bleji u tebe i ne vidi te. A stalno nas je gledala kada je mislila da je ne primjećujemo.

Kada nam je policija zakucala na vrata i rekla da je Sara proglašena nestalom, neki od nas skoro su prasnuli u smijeh. Koja budala bi otela Saru? To je sigurno morao biti neki psihički bolesnik, ili teški alkoholičar. Takvu imati kraj sebe jednostavno... ne želite. Pa od nje su i profesori bježali glavom bez obzira! Čak i Herman, Metuzalem iz povijesti. Koliko puta smo ga vidjeli kako se zatvara u ured, čim bi vidio Saru s Biblijama pod rukom i onim njezinim cipelama. Koje su to tegle bile! Kao nekakve čizme, ali užasne, u kombinaciji s tankim nogama. Izgledala je kao bogomoljka s kišobranom. Kao rak bez oklopa.

Nestala, rekli su. Čudesno.

To jutro nismo imali prvi sat. Dračićka je dobila gripu i ništa nas nije moglo obradovati kao ta vijest. Odmah smo počeli planirati što ćemo. Naravno, svi zajedno. Tiki je predložila da se ne pojavimo ni na drugom satu, fizici. Urlali smo, mahali rukama, nogama, ušima. Pa kako ćemo, pa ne možemo... Kukavice!! Tako nas je nazvala. Tiki je najljepše stvorenje u našoj školi. Ma kojoj školi, u cijelom gradu! Vražji anđeo.

Bila je i Sara s nama. Cijeli razred se nagurao u najmanji kafić koji možete zamisliti. Petra joj je ponudila dim. Odbila je, ali bilo joj je drago. Uključili smo je, napokon. Sjedila je u kutu, ali bila je s nama. Onako, kao sobna lampa, svijetli, ali ne primjećujete. Onda je Tiki nešto izvukla iz torbe. Raspadali smo se od uzbuđenja - maznula je dnevnik! Luđakinja! Počeli smo je ljubiti, grliti, vadeći kemijske. Malo korekcije, zašto ne? Kao da će se netko sjetiti svih ocjena. Uvjerit ćemo ih da nisu u pravu. To nam jako dobro ide.

Nešto je zaškripalo.

Osvrtali smo se. Bila je to Sara. Razrogačila je oči, zunzara. Nemojte, nemojte, samo je to ponavljala. Jadnica. Tiki ju je gurnula, prosula se po parketu.

Ona će nama govoriti što da radimo!? Kuš!

Nestala, rekli su. Nismo ni primijetili da je nema na nastavi. Redari nisu prijavili njezin izostanak, pa se razrednik čudio kada je nazvala policija. Dobar je to profesor. Taj sve puši. Tako je lako povjerovao kada je Tiki ispalila svoj mudri zaključak. Sara nas je nagovorila da pobjegnemo s fizike, naravno. Pa to je bio sat na kojem je seljanka trebala biti ispitana. Najavio joj je to još u četvrtak. I sad nam oni uporno žele nametnuti nekakve osjećaje, spominju odgovornost i druge gluparije. Što da sada radimo, da upalimo baklje i pretražimo šumu? To uopće nije zabavno.

U parku pronašli nestalu šesnaestogodišnjakinju

Policijski službenici su, tijekom ophodnje i potrage koju su započeli u utorak, 17. siječnja, u parku nedaleko pristaništa, pronašli mrtvo tijelo S. R. (16). Prema prvim nalazima, najvjerojatnije se radi o samoubojstvu. Tijelo je odvezeno na daljnju obradu, kako bi se utvrdili točni uzroci smrti.