Ovaj tjedan službeno su započeli ispitni rokovi na zadarskom Sveučilištu, na žalost ili na radost svih studenata, profesora i ostale ekipe.

Svi koji poznaju bar jednog studenta znaju kako je to zaista stresan period. Doduše, s iskustvom i radnim stažom taj se stres smanjuje, ali je ipak sveprisutan.

Ne znam koji je ispitni rok gori! Onaj zimski u veljači, ljetni u lipnju ili jesenski u rujnu?

Rok u drugom mjesecu je uvijek depresivan. Dan je kratak, vrijeme je uobičajeno bljutavo za taj period i još uvijek smo iscrpljeni od silnih blagdanskih događanja. Uglavnom, ništa nam se ne da. Ali nada je tu. Ako se i ne položi koji ispit, uvijek postoji još ispitnih rokova. A koja dobra duša pokloniti će dodatni rok i u travnju (koji je inače predviđen samo za izvanredne studente).

Lipanj nam pak za razliku od veljače donosi lijepo vrijeme i glavu u oblacima, što opet ne znači da nam je do učenja. Što se mora, teško je. Optimizam je puno manji nego na prvom roku, ali imamo još deveti mjesec.

Vrlo brzo prođu sve ljetne radosti i evo nas opet sa glavom u skriptama, rijetko knjigama (tko uopće ima para za kopirati knjigu od bar tristo stranica i onda još sve to čitati - što je previše, previše je). Gomila se sva moguća količina stresa jer je zadnja prilika da se ukrcamo na vlak za upis u višu godinu studija. To isto tako ne znači da smo dobili volju za učenjem, ali možda će neki pojedinci ipak malo više zapeti.

I onda... Ili jesi ili nisi. Ako jesi, ne okreneš se i opet je veljača na vratima. A nisam spomenula da u međuvremenu imamo slino pametne seminare koje ne služe ničemu jer se sve skida s Interneta tehnikom copy-paste (dobro poznata tehnika koja otupljuje sposobnosti studenata na svim mogućim razinama). Uz to silno sumnjam da ih većina profesora uopće pročita, a pogotovo da ih ocijeni i pridoda ispitnoj ocjeni.

Tu imamo i neke kolokvije. Taj izraz je stran na većini odjela jer i sami profesori ne razumiju njegovo značenje ili ga jednostavno ne žele razumijeti. A ako misliš da imaš slučajno sreće riješiti ispit prije ispitnih rokova s tim kolokvijima (bolognski način nagrađivanja kontinuiranoga rada), e onda se jako varaš. Ma ajde ti ipak još izađi na pismeni ispit, pa malo usmeni, čisto da utvrdimo gradivo. Tako da... Šipak! Ništa!

I sve vam je to tako već, po mome iskustvu, petu godinu za redom. Ali bilo je toga i prije, a biti će poslije.

Moram priznati da mi je ipak malo žao što završava moj studentski staž. Ovo mi je praktički zadnji semestar predavanja i ispita, ako se ne računa izrada i obrana diplomskog rada u idućem semestru.

Toliko sam opuštena i bezbrižna jer sam tek sad naučila sve fore studiranja. Nema ništa od učenja ako cijeli dan sjediš doma i smišljaš plan kako ćeš otvoriti prvu stranicu skripte. Bolje cijeli dan lutanja okolo i jedan sat konkretnog učenja, nego povuci-potegni, pa na kraju ništa.

 

Nema ništa ni od onoga da nema izlazaka za vrijeme ispitnih rokova jer i onako u subotu na večer rijetki gledaju u knjigu. Isto tako, ne mora se izaći na sve ispite na prvom roku, jer da si još dva puta pametniji teško ćeš položiti deset ispita u deset dana. Nije preporučljivo svojima lagati da si nešto položio, ako stvarno nisi. Uvijek postoji mogućnost da to zaista ne položiš ni na drugom, trećem, četvrtom roku. Služiti se raznim metodama obmane kako bi položio ispit nije ništa strašno (to smo već naučili u osnovnoj, a usavršili u srednjoj školi). Pomirite se i da neki predmeti nemaju neku svrhu, ali što je tu je. Mora se nešto smisliti kako bi se zadovoljila kvota ECTS bodova za taj semestar, pa pod cijenu suludih predavanja. I tako bih još mogla razviti tekst u dubinu i širinu, ali onda bi svako studiranje izgubilo smisao.

Ono što je najvažnije u svemu ovome - uživajte u svakom danu studiranja. Izlazite, putujete, sudjelujte u raznim aktivnostima, uključite se u projekte, radite glupe poslove za neki polumizerni đeparac (hostesiranje je tu broj jedan, bar kod cura), ponekad se uhvatite i knjige, borite se za svoja prava (akademski pristojno) i nemojte dopustiti da vas gaze (iako pojedini profesori misle da to mogu). Najgori profesori se često povuku kad im ne dopustite da vas uplaše i kada im date do znanja da ne želite biti dio crne statistike onih koji su pali. A as u rukavu ipak mora biti neko znanje, jer na lijepe oči ocjenu može zaslužiti samo poznata zadarsko splitska starleta koja je dobila ime po prašku za pranje robe.

Svim brucošima, sretno u polaganju prvog ispita, pa onda i svih sljedećih. Time prestaju biti brucoši. Obavezno to nazdraviti! Iskusni znaju što ih čeka, sigurno svatko ima svoju taktiku zavaravanja protivnika. A nama koji smo na kraju puta, sretno u traženju zaposlenja za koji mjesec. Tko će naći iglu u plastu sijena? Da mi je znati!