Ostalo / Kolumne

Ljubičasta minuta

Igrajmo se prosvjeda

Igrajmo se prosvjeda

Nije li malo blesavo slušati o tzv. Facebook-prosvjedu?

Da, pogodili ste. Danas ćemo malo o hrabrim junacima, braći po tipkovnici. Ništa ne može biti tako privlačno kao klik! kojim se pridružujete grupi od xy tisuća članova. Vi ste dio njih, dio sile koja može biti tako snažna da je u stanju... što, srušiti Vladu? Nemojte me nasmijavati.

Krasne smo slike odaslali u crno-bijeli svijet. One malobrojne zemlje koje poznaju situaciju u Lijepoj našoj mogu se samo pitati kako se nismo ranije sjetili. Prije nego što nam je, recimo, broj osoba koje su evidentirane na Zavodu za zapošljavanje prešla 334 tisuće. Prije nego što se ime i prezime jednog vukovarskog branitelja počelo štancati na bijelim majicama kratkih rukava uz natpis: Svi smo mi ...

U Zadru, na Narodnom trgu, miran prosvjed branitelja održan je baš prema 'planu i programu'. Nemira nije bilo, tek suza u očima, a nakon govora i pjesme na trgu, okupljanje branitelja, članova obitelji, prijatelja, kao i nekih fotografima sklonih političara, zaključila je sveta misa. Ništa se nije drastično promijenilo, no poruka je poslana.

A onda ta subota.

Još jedno prozivanje vladajućih, još jedno podsjećanje na činjenicu da smo jadan, pokraden, izigran narod i da ništa ne funkcionira kako treba, od premijerke, preko ministarstava, državnih službi, pa sve do najnižih birokrata koji su kotačići sustava oblikovanog za interese određenih grupacija.

Ne mogu biti bijesna, ne mogu se pridružiti onima koji urlaju, skaču, bacaju kamenje, petarde, a ne mogu ni zapjevati s Markom Perkovićem Thompsonom. Nisam niti očekivala da će se baš on pojaviti na prosvjedu branitelja i seljaka i praktički 'otvoriti' miran prosvjed, skup deset tisuća umornih i ranjenih duša čije su dostojanstvo potpuno pregazili nekakvi klinci.

Upravo tako, balavci.

Gledajući snimke onih koji su, čini mi se s guštom dobili pendrekom po sebi, zbog čega je došlo do apsurda - branitelji smiruju njih - ustanovila sam kako se radi o mladićima (ali bilo je i djevojaka) od, tako negdje, 18-25 godina. Njima nije važno zašto i zbog čega, važno je razbiti, srušiti, uništiti. Situacija, nemir koji toliko omamljuje, da briše individualnost i tada svatko od njih postaje dio jednog snažnog destruktivnog mehanizma. Jedna veeeelika utakmica, samo što ovdje nema lopte i golova. Igra se od Trga bana Jelačića do Kamenitih vrata. Attending? Yes, maybe, no?

Nemam pojma kako se vi osjećate, ali ja sam jednostavno - žalosna.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.