Nedjeljom treba ručati poslije 15 sati

„I uvik žaj će mi bit šta mu nisan stiska ruku i da mu cviće". Stihovi su to iz jedne stare pjesme koja se, osobito u svibnju prije tridesetak godina na svim radio postajama za vrijeme diktature bivšeg predsjednika Jugoslavije bivšeg maršala Josipa Broza Tita, emitirala uoči njegovog rođendana.

Nitko protiv te pjesme, posvećene velikom vođi Titu, i stihova nije imao, u to vrijeme, ništa protiv. Jer je pjesma skladana umješno, po svim kriterijima za šlagere u ta doba. Nitko nije smio, ni da je htio, prozboriti makar i kroz stihove o onima koji nipošto Titu ni uz majčinu kletvu ne bi maršalu poklonili cvijeće uz nošenje štafete. Takva su, nažalost, bila vremena. I običaji.

Ovih zadnjih mjeseci živi smo svjedoci ponižavanja svega što je u ovoj hrvatskoj državi napravljeno od njezine samostalnosti. I ono što je dobro posebno, a ono što je loše još posebnije. Ništa ne valja! A, ljudi u Hrvatskoj još žive. Ili životare, kako tko! No, ovo je Europa, ma koliko netko to želio negirati. Kako Europljanima - tako i nama u Hrvatskoj. Svi u Europi, prosječne kupovne sposobnosti, kupuju i konzumiraju smrznute prehrambene proizvode jer su i jeftiniji. Zar je to sramota!?

Normalnoj odrasloj osobi sigurno ne bi bila sramota, ni pred svojom djecom jer je na računu novca koliko ga ima. Svaka bi hrvatska obitelj za nedjeljni ručak voljela pojesti janjetinu ili teletinu, spremljenu na bilo koji način. Na žalost, to nije moguće. To mogu samo oni ljudi u Hrvatskoj koji imaju velike dužnosničke plaće ili oni koji se na selu bave poslom oko ovaca i goveda. Ovim potonjim svaka čast!

I, u cijelom kolopletu tih događanja u i oko hrvatske zbilje obični ljudi nedjeljom između 14 i 15 sati imaju obiteljski ručak. Tad kreće zbrka za stolom. Ako je televizor  uključen sve ode krivim smjerom. Zove se emisija „Nedjeljom u 2". Emitirana u nedjelju 27. veljače.

Dakako da svatko ima pravo birati na televizoru koji će program uključiti ili ne isključiti, no kada krene ručak teško se ne osvrtati na komentare gostiju u emisiji.

Da li su ti ljudi, sudionici spomenute emisije, uopće zaslužili gostovati u emisiji koja se emitira nedjeljom oko ručka? To je rasprava za večernje sate, gospodo s javne televizije!

Dovesti čovjeka sa ceste na TV koji podržava rušenje vladajućih, ma kako se zvali, uz pomoć „prijatelja" koji uništavaju tuđu - onih koji su je stekli vlastitim trudom i radom - zarađenu imovinu i kazati javnosti da će ON biti vođa hrvatske države je sramotno. Najblaže rečeno.

Pa, onda voditelj spomenute emisije još u svoj talk show pozove predstavnika nekoliko braniteljskih udruga, a ni sam ne zna koga predstavlja. Pa, onda članicu tzv. Akademske udruge koja, također, ne zna koga predstavlja!?

Čemu onda, nakon slušanja spomenute emisije a jedina, na žalost, ima dobar termin na HTV-u, živjeti u Hrvatskoj!?

Slušati i slušati. Sve one ljude koje svoje frustracije ne mogu izraziti nigdje. Samo na televizijama, svima koje emitiraju program u Hrvatskoj. Novine i časopise ionako rijetki čitaju.

Anarhija uzima svoje. Voljom Vlade RH ili ostalih. Svejedno.

I, zato mi je žao, da se vratim na početak teksta, nisam se obratio svojoj savjesti i napisao tekst o vladi koja vlada. Prevladalo je moje drugo „ja", koje mi je govorilo - bit će isto! Koja god da vlada.

Nema te političke snage koja može svrgnuti oligarhe u vrhušci vlasti, no nasiljem kojeg „NE PODRŽAVA" (ha.ha...) mladi gospodin organizator skupova „facebookovaca" čini krivo i onim radišnim u njegovoj skupini obožavatelja. Oni radišni znaju da se treba izboriti znanjem za posao iako su marginalizirani u društvu, a dotični organizator iznajmljuje svoj stan u kojem naplaćuje stanarinu!?

I takav vođa vodi huligane, od kojih se ograđuje dok ne razumije da ih potiče, do vlasti u državi!?

Jadna zemljo hrvatska.

Pa, to nisu htjeli branitelji Hrvatske iz 1991. godine! Čemu onda u istoj emisiji branitelj i rušitelj hrvatske vlade, ma tko je formirao HDZ ili SDP, u liku 25 - godišnjaka koji je imao 6 godina kada je počeo Domovinski rat. Netko je tu „pobrkao lončiće".

Stoga, bi bilo dobro samo predložiti upravi HRT-a da emisiju s naglaskom „polemička" u slučaju „Nedjeljom u 2" 27. 2. 2011., prebaci u neki drugi termin. Večernji, na primjer.

Na sreću, ili nesreću, za bilo koji u ova doba, nedjeljni obiteljski ručak valja se prisjetiti proročanskog članka tadašnjeg kolumnista „Večernjeg lista" Branka Vukšića koji je napisao u svojoj vrlo čitanoj kolumni otprilike sljedeće :

" Kako je moguće ručati dok u isto vrijeme slušam što na televiziji govori Ante Đapić!?"

Došlo je vrijeme da ni HRT nije shvatio poruku mudrog čovjeka. Nema u hrvatskoj politici, barem aktivno Đapića, ali ima na programu HTV-a za vrijeme ručka osoba koje ignoriraju dio pučanstva i drže SAMO svoje mišljenje.

Pa nisu u Hrvatskoj samo neobrazovani (!) čobani, važni  za SVOJE stado!? Ima i vukova za koje nitko ne zna kada će tražiti izbjegle ovce.