Iza nas je tjedan knjige 'na zadarski'. Pa dobro, ne možemo baš tako kazati, uzmemo li u obzir imena koja su ove godine zasjala na manifestaciji 'Zadar čita', koju već treći puta organizira Gradska knjižnica Zadar. Dvoje ih se smatra institucijama za sebe, a dvije su bile friške povratnice sa Sajma knjiga u Leipzigu. Znate, i Leipzig čita - tako se zove veliko događanje, koje na oko 300 lokacija obuhvaća 2 tisuće programa. Izborom gostovanja, 'Zadar čita' izdiže se od manifestacije na lokalnoj razini u onu od nacionalnog značaja.

O Gradskoj knjižnici Zadar ne treba posebno pisati. Dovoljno je samo pregledati članke u rubrici kultura na našem portalu i uvjeriti se da je ona najviše zastupljena, a tako je i na drugim zadarskim portalima, u tiskovinama, na radiju, televiziji.

Veliki kulturni zamašnjak, mjesto za sve generacije. Knjižnica koja prati suvremene potrebe zajednice i osim knjižnih djelatnosti, pokreće inicijative kako bi još više bila na raspolaganju svojim korisnicima. Pa i onima koji to nisu - slobodan je ulaz na odjele, u čitaonicu, glazbeni odjel, na sva predavanja, izložbe. Dolaskom proljeća, dvorište u sklopu kojega je otvoren LiBar, pokazalo se kao prava oaza. Knjiga i kava, raj.

Statistički podaci godišnjeg izvješća priča su za sebe. Krenimo s događanjima: ukupno 1069 (a godina ima 365 dana!), od kojih je čak 522 održano na Dječjem odjelu. Knjižnica u 2010. broji 15 389 aktivnih korisnika, a novoupisanih je 1819. Pogledamo li financijsku sliku, zanimljivo je napomenuti kako, uz 64 posto od Grada i 2 posto od Županije, Gradska knjižnica čak 22 posto prihoda ostvaruje sama, dakle, putem donacija i sredstvima iz 2009. godine. Ministarstvo kulture za našu knjižnicu predstavlja - 12 posto.

Bila je to, recesiji usprkos, godina u kojoj je ostvaren niz aktivnosti. Među njima se osobito izdvajaju programi 'Morski utorak', 'Festival dječjih klapa', 'Perpettum', 'Zadar čita 2010', deseta godina 'Svaštarnice' za tinejdžere, sustav pretrage knjiga 'KvaPak', radionice 'How Yes no', Bibliobus, klubovi čitatelja, tečajevi računala za umirovljenike... jednom rječju, knjižnica se i u 2010. potvrdila kao kulturni akter grada Zadra i njegove okolice.

Sve ovo daje nam maglovitu sliku o tome koliko Zadar čita radi čitanja samog (lektira, literatura za studij), a koliko doista čita. No, o tome neki drugi put. Manifestacija 'Zadar čita' ove je godine uključila sve generacije, od predškolaca do umirovljenika, i nije se odvijala isključivo u Zadru, nego se proširila i u mjesta diljem Zadarske županije, te aktivirala i druge aktere, primjerice, Muzej antičkog stakla, Arheološki muzej Zadar, zadarsko Kazalište lutaka, OB Zadar, Dom za odrasle Sv. Frane, Dom za starije osobe na Sfingi, zadarske pisce iz udruge 'ZaPis', kazališnu udrugu 'Igrajmo se', Znanstvenu knjižnicu.

Ipak, najatraktivniji dio 'Zadar čita' književne su večeri u Multimedijalnoj dvorani, o čemu svjedoči i jumbo plakat, koji je ove godine najavio gostovanja Nives Opačić, Olje Savičević-Ivančević, Ivane Šojat-Kuči, te Velimira Viskovića.

Otvorenje manifestacije, koje je propustio naš dragi gradonačelnik, bilo je upravo onakvo kako jedna takva manifestacija i treba: u dvorani se tražilo mjesto više, a klima stvarno nije pomogla.

Voditeljski tim, Ante Mihić i Goran Bujić, razgovarali su s našom proslavljenom jezikoslovkom, i bila je to večer za pamćenje. Jednostavno, ne možete ostati ravnodušni energijom i načinom na koji karizmatična Nives Opačić govori o jeziku. I dobro je što su u publici bili mladi koji inače nemaju običaj doći na ovakva događanja ako ih ne povedu profesori ili im se šalju specijalne pozivnice u vidu prijetnje ocjenom iz zalaganja. Vjerujte mi, znam. Pratim ta događanja.

Dnevna događanja protekla su sjajno. Ona su baš lijepo odrađena. Potrudili su se i djelatnici i suradnici. Čitanja, radionice, predstave.

Drugi književni susret već je pokazao blagi manjak publike. A ipak je to bila Olja, zadarska studentica hrvatskog jezika i književnosti, a danas jedna od najpoznatijih domaćih autorica. Ponovo crno-bijela kombinacija Bujić-Mihić. 'Na Olju' su došli oni koje doista zanima njezin život i rad. Reklo bi se, probrana publika. I to je bila dobra večer, Olja je sjajna autorica i od nje smo doznali zanimljive stvari.

Umjesto književnog susreta, treća večer bila je pravi show, a nadam se da ćemo ga ponovo doživjeti. 'Knjigoteka', kviz za knjiške znalce po uzoru na kultnu 'Kviskoteku', definitivno je potvrdila kako književnost ne može biti dosadna. Uživala sam, a sigurna sam da sa mnom dijele mišljenje i oni koji su do kraja ispunili dvoranu. 'Knjigoteka' - pun pogodak.

Četvrta večer, ah. Ne mogu pisati o tome jer nisam objektivna. Samo ću kazati kako mi se ostvario san. Družiti se s književnicom koju sam zavoljela i prije nego što je pobrala sve književne nagrade u Hrvatskoj. Pjesnikinjom, pripovjedačicom, umjetnicom. Ivanu Šojat-Kuči slušalo je malo ljudi. A to je prava šteta. No, prošla je puno bolje od Velimira Viskovića, do nedavno predsjednika Hrvatskog društva pisaca. On je zainteresirao tek nekolicinu ljudi.

Leksikograf, kritičar, glavni urednik Hrvatske književne enciklopedije i autor mnogobrojnih predgovora, te priređivač knjiga hrvatskih pisaca, među kojima su i izabrana djela Miroslava Krleže i Ive Andrića. Velimir Visković, divan sugovornik. Erudit i čovjek koji o književnosti, kulturi priča tako da ga slušate bez daha.

Postavljam pitanje: je li moguće da su svi studenti i profesori hrvatskog jezika... ne, ne, ne - akademski građani ovog Zadra, u petak u 19 sati neodgodivo zauzeti?

Knjižnica je svoj organizacijski dio izvršila. Zbog čega je svake večeri u Multimedijalnoj dvorani bilo sve manje posjetitelja? Zbog čega je svake godine sve manje posjetitelja? Kako to? Pa Zadar čita.