Biutiful je četvrti dugometražni film fantastičnog meksičkog redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua besprijekorna opusa

Dok je u jednom dijelu grada svoju premijeru u kinima dočekao spektakl Thor u drugom dijelu se prikazivao sasvim drugačiji komadić filmske umjetnosti. Prednost sam u posljednjem tekstu ipak pružio Thoru jer smatram da film o kojem ću vam ovaj put pisati zaslužuje intimniju atmosferu od one koju pruža veliko platno u bučnim kinima. Stoga, da ne gubimo prostor na nepotrebne uvode, posvetimo se, slobodno ću reći remek-djelu - Biutiful.

Uxbal (J. Bardem) je sredovječni muškarac koji pokušava osigurati egzistenciju djeci i sebi posredujući u uglavnom mutnim poslovima u koje su uključeni ilegalni doseljenici. Kao samohrani otac dvoje maloljetne djece Ane (H. Bouchaib) i Matea (G .Estrella) uskoro se suoči sa zastrašujućom činjenicom da boluje od raka te shvaća da mu je preostalo jako malo vremena za život. Pokušavajući zbrinuti djecu (majka im boluje od bipolarnog poremećaja), Uxbal nastoji osigurati što bolje uvjete rada za ilegalce te se domoći novca baveći se među ostalim i komunikacijom sa dušama preminulih.

U nastojanjima da zbrine i djecu i radnike, Uxbal krivom procjenom uzrokuje tragediju koja ga uz spoznaju o bolesti u potpunosti shrva. Usprkos svim saznanjima, Uxbal je odlučan da preostalo vrijeme iskoristi za vlastito iskupljenje...

Biutiful (2010)

Režija: Alejandro González Iñárritu

Uloge: Javier Bardem, Maricel Álvarez, Hanaa Bouchaib, Guillermo Estrella...

Žanr: Drama

Trajanje: 148 min.

Biutiful je četvrti dugometražni film fantastičnog meksičkog redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua besprijekorna opusa (Pasja Ljubav, 21 Gram i Babel). Gledatelji upoznati sa navedenim naslovima znaju kolikom količinom emotivnog naboja su ispunjene njegove priče te je takav slučaj i sa njegovim posljednjim filmom.

Ono što Biutiful razlikuje od ostalih Iñárrituovih filmova jest centralni lik Uxbala (briljantni Javier Bardem) koji nas, uz svoju, provlači i kroz tragične sudbine ostalih protagonista, bilo da je riječ o njegovoj bivšoj supruzi Marambri (M. Álvarez) ili eksploatiranim ilegalcima.

S druge strane, Iñárritu nam je prikazao mračnu i socijalno neosviještenu stranu Barcelone, koja vam nakon gledanja ovog filma više neće nalikovati na isključivo romantičan i osunčan grad kakvim ga je primjerice prikazao Woody Allen u svojem Vicky Cristina Barcelona.

Unatoč izrazito depresivnom ozračju kojim je film prožet, upravo je lik Uxbala taj mali tračak nade za čovječnost, jer ni on sam nije svetac, no ustrajan je da olakša živote onih čije su sudbine možda i tragičnije od njegove vlastite.

 

Valja istaknuti da je poput dosadašnjih Iñárrituovih remek-djela i Biutiful sakupio bezbroj prestižnih nagrada, od kojih posebice valja spomenuti onu za glavnu mušku ulogu u Cannesu koju je Javier Bardem podijelio sa Eliom Germanom kao i Oscarovske nominacije za najbolji strani film i najbolju mušku ulogu koja je ipak nepravedno i predvidljivo okončala u rukama Colina Firtha. No, iako mu je izmakao zlatni kipić, Bardem je svojom impresivnom glumom nominacijom postao prvi glumac koji je nominiran za glavnu mušku ulogu odglumljenu na isključivo španjolskom jeziku.

Znam da tematika kojom je ovaj film obilježen nije preporuka za opušteno gledanje, no nećete zažaliti ako se odlučite pogledati ovu toplu priču koja vas na kraju podsjeti da smo svi mi ipak od krvi i mesa i da se sami moramo naučiti nositi sa svojim problemima.

Kako je u filmu kći Ana upitala oca Uxbala: Kako se piše "beautiful"? on joj je nespretno, ali očinski odgovorio: Kako se i čita, "biutiful".