I have always imagined that Paradise will be a kind of library (J. L. Borges)

Prije World Wide Web-a, Interneta, hiperteksta, digitalnih pomagala bez kojih ne možemo zamisliti život danas, postojale su ideje, kuhane i pečene u glavi jednog Argentinca.

Da je kojim slučajem živ, danas bi na rođendanskoj torti imao 112 svjećica. Prvi je put zaplakao u Buenos Airesu 24. kolovoza 1899. godine, a njegovi su roditelji smatrali da je najbolje dječaku osigurati poduku kod kuće, prije nego što su se preselili u Švicarsku. Njegov život zasigurno je odredilo i okruženje u kojem je odrastao, golema kuća s ogromnom knjižnicom. 1921. obitelj Borges, nakon povratka u Argentinu, postaje ponosna na svog sina. Mali Jorge Luis pokazuje interes za pjesništvom i objavljuje stihove i eseje.

Postoje ljudi koji na neki čudesan način ne žive u svom vremenu. Jorge Luis bio je jedan od njih, bio je jedna od onih čudesnih osoba koje danas volimo nazivati vizionarima, poput Leonarda Da Vincija ili pak Julesa Vernea. Italo Calvino kazao je kako je Borges izvadio drugi korijen iz postojeće literarne tradicije. Mnogi teoretičari književnosti se slažu: budemo li se našli pred apokalipsom i sagradili Noinu Arku koja će ponijeti tek nekoliko knjiga, među njima bit će i one Jorge Luis Borgesa.

Piscu koji se može smatrati ocem science fictiona i magijskog realizma, na današnji dan počast je odao i Google. Ako ste se zatekli na ovoj popularnoj tražilici, sigurno ste zamijetili čovjeka i neobičnu 'aparaturu', a klikom na doodle, tražilica vas je povela na stranice koje govore o Jorge Luis Borgesu, onome koji je prije toliko godina znao da treba stvoriti strukturu kao bolji način za organiziranje podataka koje predstavljaju ljudsko iskustvo.

'The Garden of forking paths' / Vrt razgranatih staza priča je koju je napisao 1941. godine, oporavljajući se od teške ozlijede glave koju je zadobio u nesreći, a mnogi u njoj vide temelje na kojima je postalo ono što poznajemo kao digitalni svijet hiperveza i World Wide Weba.

Zamijenimo li riječ 'knjiga' s 'web' u Borgesovom tekstu, dobit ćemo priču o online svijetu koji je ništa drugo doli zrcalna slika stvarnosti, može se iščitavati na brojne načine, s beksrajnim nizom odredišta i/ili posljedica.

Vizionarski, nevjerojatno, nemoguće? Pa sam web možemo zamisliti kao labirint koji se neprestano razvija i proširuje u beskrajnim pravcima, a pokazuje, kako je Borges napisao, nepotpune i lažne slike. Posjet jednoj stranici može vas dovesti do linka na drugu, tada ćete kliknuti mišem i odmah se naći na toj drugoj stranici, koja će vas uputiti na neku treću... riječ je o bezbroj mogućnosti koja tvori golemu 'knjižnicu', ako tako nazovemo mjesto gdje je pohranjeno masu spoznaja i podataka.

U Borgesovoj 'The Library of Babel' / Babilonska knjižnica, knjižnica je prepuna beskrajnog niza informacija, ali joj nedostaje sustav organizacije, što golemo znanje čini - beskorisnim. No, srećom, danas imamo tražilice poput Googlea, pa to beskrajan niz informacija čini dostupnima organiziranim sustavom pretrage prema ključnim riječima, što kaos informacija pretvara u donekle kontrolirane rezultate.

Borgesova knjižnica sadrži tisuće knjiga (informacija), bez obzira radi li se o netočnim podacima, predviđanjima, biografskim zapisima, prijevodima... usporedite to s Webom, mjestom gdje svatko može otvoriti svoj blog i objaviti što poželi, u bilo koje vrijeme s bilo kojeg mjesta.

Sličnu ideju Borges će istražiti u 'Book of sand' / Knjiga od pijeska, u kojoj beskrajnu knjižnicu zamjenjuje beskrajna knjiga, s bezbroj stranica. Očito, beskrajan Web-prostor, bez početka i kraja, može se zamisliti kao knjiga čije su stranice -  web-stranice.

Osim futurističkih sanjarija, Borges je bio knjižničar, sveučilišni profesor, pisac, kritičar, prevoditelj i veliki protivnik peronizma. I kada je potpuno izgubio vid, to ga nije moglo odvratiti od pisanja. Diktirao je svojoj majci. Umro je 14. lipnja 1986. godine. Wikipedija koju možemo nazvati i prema njegovoj priči 'The Garden of forking paths', nudi detaljan životopis.

Ni naša književnost ne bi bila ista bez Borgesa. Tzv. borgesovci koji su se pojavili u 70-tim godinama, oblikovali su generacije hrvatskih prozaika, formirajući se uz priče argentinskog velikana