Nekim ludim spletom okolnosti imam sreću da vam već drugi tjedan zaredom još više približim opus redatelja Nicolasa Windinga Refna, jer se u našim kinima (napokon) pojavio njegov posljednji film Drive. 

Drive (2011.)

Redatelj: Nicolas Winding Refn

Uloge: Ryan Gosling, Carey Mulligan, Bryan Cranston, Albert Brooks, Oscar Isaac, Ron Perlman, Kaden Leos...

Žanr: akcija, krimi drama

Trajanje: 100 minVozač (R. Gosling) uz stalni posao u Shannonovoj (B. Cranston) garaži nerijetko honorarno zarađuje kao kaskader u hollywoodskim filmovima, a ponajviše kao vozač za kojekakve sumnjive poslove. Hladnokrvno obavljajući kaskaderske scene, vozač impresionira Shannona koji u njemu ugleda zaradu kao potencijalnog profi vozača Nascara. Kako im je potreban određen kapital koji će ih ubaciti u svijet utrka, Shannon se za pozajmicu obrati lokalnom gangsteru Bernieu Roseu (A. Brooks), koji pristane, uz uvjet da upozna vozača.

Vraćajući se jedne večeri u novi stan, vozač zapazi svoju susjedu Irene (C. Mulligan). Sutradan vozač ponovno susretne Irene sa sinom Beniciom (K. Leos) u trgovini, te ponudi svoju pomoć kada im auto ostane u kvaru. Doprativši ih u stan, vozač dozna da je Irenein suprug Standard (O. Isaac) u zatvoru. Irene slijedeći dan doveze svoj auto u Shannonovu garažu na popravak, te Shannon zapazivši obostranu privlačnost, predloži vozaču da Irene i Benicia odveze doma.

Tijekom vožnje prema stanu vozač im predloži da ih malo provoza što se na kraju pretvori u cijelodnevni izlet. Narednih par dana vozač se zbliži sa Irene i Beniciom sve dok mu Irene jednog dana ne saopći da njezin suprug izlazi iz zatvora. Par dana nakon njegovog povratk,a vozač pronađe Standarda pretučenog u garaži. Standard ispriča vozaču da je pretučen zbog duga iz zatvora te da mora obaviti jedan posao inače će isti koji su ga pretukli slijedeći put nauditi Irene i Beniciu. Vozač mu ponudi svoju pomoć...

Prošli sam tjedan predstavljajući film Bronson spomenuo da je njegov redatelj Nicolas Winding Refn za svoj posljednji uradak 'Drive' dobio nagradu za najboljeg redatelja na prestižnom Canneskom festivalu. Iako nisam nimalo sumnjao u njegov talent, ta vijest me je ugodno iznenadila, posebice što je 'Drive' žanrovski okarakteriziran kao akcijski film, koji kao takav, u bogatoj festivalskoj prošlosti dosad nikad nije imao laureata, a posebice ne u kategoriji najboljeg redatelja. Naravno, pogledavši film potpuno mi je bilo jasno da izuzev nekolicine scena i to isključivo onih vezanih uz potjere, film jako malo duguje samom akcijskom žanru kakvim ga šira publika poznaje.

Priča filma bazirana je na istoimenoj knjizi Jamesa Sallisa, odnosno po scenariju Hosseina Aminia (The Four Feathers, Killshot...) te je sama ekranizacija bila planirana još 2008-e kada je režiju istog trebao potpisati ugledni Neil Marshall, a glavna uloga je trebala pripasti Hughu Jackmanu. Srećom (uz dužno poštovanje prema spomenutima), to se nije desilo, već je 2010-e produkciju filma preuzeo Marc E. Platt (Wanted, Rachel Getting Married..) koji je glavnu ulogu ponudio Ryanu Goslingu, te mu je (presedan) prepustio odabir redatelja po vlastitoj želji, na što se ovaj kao veliki obožavatelj obratio Refnu.

Refn je naravno prihvatio posao, jer ga je uz mogućnost rada sa izuzetno talentiranim Goslingom (Half Nelson, Lars And The Real Girl, Blue Valentine...) privukao i lik bezimenog vozača koji je danju bio mehaničar i kaskader, a noću je vozikao sumnjive tipove. Ostatak castinga je obavio sam Refn i moram priznati da sam oduševljen njegovim izborom.

Carey Mulligan je, unatoč činjenici što je u samoj knjizi njezin lik bila latinoamerikanka, savršen izbor za glavnu glumicu, posebice što je kemija između nje i Goslinga intezivna i itekako uvjerljiva. Epizodisti Bryan Cranston (Malcolm In the Middle, Breaking Up, Larry Crowne..) i Ron Perlman (Hellboy I i II, Sons Of Anarchy, Outlander...) pružili su upečatljive role, no najveće iznenađenje samog castinga bilo je uvrštenje Alberta Brooksa (renomirani komičar) kao jednog od glavnih negativaca filma i moram priznati da je ulogu odradio savršeno.

Posebna priča je ipak Ryan Gosling. Nakon otkrića Madsa Mikkelsena (Pusher I i II, Bleeder, Valhalla Rising) i suradnje s odličnim Tomom Hardyem (Bronson), Refn je opet imao sreću što je za glavnog aktera filma imao briljantnog Goslinga koji me na prvi dojam u filmu odmah podsjetio na velikane Stevea McQueena u Bullitu ili Roberta De Nira i Taxi Driveru.

Minimalističkim pristupom Gosling je kreirao impresivan lik koji je uz svu smirenost i hladnokrvnost svakog trena spreman eksplodirati ako to okolnosti zahtjevaju.

Refnova impresivna režija je pod očiglednim utjecajem 80-ih, što je vidljivo po samom načinu odijevanja glavnog protagonista kao i određenim pjesmama u samom filmu. Vizualni pristup je također pod utjecajem nekih redatelja poput Michaela Manna, Paula Schradera ili Williama Friedkina, no sve konce ipak na kraju vuče sam Refn, koji je zasluženo pokupio onu spomenutu nagradu za režiju, jer iz filma u film izrasta u sve jačeg autora što je u današnjoj kinematografiji sve veća rijetkost.